Unsko-sanski kanton već godinama je mjesto gdje politika vlada krvavim pravilima – a profesionalci i direktori javnih preduzeća su njene prve žrtve.
Svaka smjena vladajuće garniture donosi novi val čistki, a pozicije direktora postaju lutrija u kojoj oni koji rade po zakonu gotovo uvijek gube. U tom okrutnom sistemu, rijetki poput Elvedina Sedića pokazuju da se može usprotiviti političkoj mašineriji.
Sedić, bivši direktor Zavoda za zdravstveno osiguranje USK-a, bio je meta političkog obračuna tokom prošlog mandata Vlade USK-a. U jednoj od uobičajenih rekonstrukcija, u kojima smjena direktora služi samo za političko kažnjavanje i disciplinovanje “neposlušnih”, Sedić je uklonjen s funkcije – samo zato što se usudio raditi po zakonu i razotkrivati zloupotrebe, uključujući manipulacije sanitetskim vozilima.
Umjesto da ga pohvale, političari su ga poslali u hladan pritisak političke osvetoljubivosti. Ali Sedić nije pokleknuo. Tužio je sistem i dobio presudu: sud je naložio isplatu 200.000 KM, koje gradonačelnik Bihaća planira donirati u humanitarne svrhe – kao lekciju političkim elitama koje misle da se mogu igrati životima i karijerama ljudi za vlastite interese.
“Radi se o naknadi štete i izmirenju plata nedovršenog mandatnog perioda. Račun ZZO-a će biti opterećen, a niko neće odgovarati zbog politike. Logično bi bilo da ZZO naknadu traži kolektivnom regresnom tužbom od Vlade i članova UO koji su glasali za nezakonitu smjenu. Dok se to ne uradi, oni će nastaviti da se ponašaju kako se ponašaju,” kaže Sedić o hladnoj realnosti političke arbitrarne moći.
Ovo nije izolovan slučaj. U Tuzlanskom kantonu, direktor Aerodroma morao je biti vraćen na funkciju nakon nezakonite smjene. U USK-u, Sedićev slučaj postaje presedan: sudska praksa konačno pokazuje da politika ne može više skrivati svoje samovoljne odluke iza proceduralnih izgovora. Svaka garnitura koja smjenjuje direktore iz čistog političkog interesa mora se suočiti s posljedicama.
Sedić jasno poručuje: “Svaki put kada nova garnitura dođe na vlast, nezakonite smjene direktora moraju se tužiti. Ni krivi, ni dužni, rade svoj posao po zakonu – a oni ih zbog politike smjene. Sud im sada pokazuje da takve prakse neće više prolaziti. Trebalo bi biti stotine ovakvih slučajeva u Federaciji da bi se konačno stalo ukraj ovoj bahatoj praksi.”
Iako je imao pravo tražiti povratak na funkciju, Sedić kao gradonačelnik Bihaća odlučuje da se fokusira na širu poruku: sistem mora biti promijenjen.
Unsko-sanski kanton je ogledalo političke pohlepe i manipulacije, gdje se kompetencija kažnjava, a neznanje nagrađuje. Sedić pokazuje da se može suprotstaviti, ali pitanje ostaje: koliko još direktora mora pasti da bi politika konačno naučila da ne može krojiti sudbine profesionalaca po sopstvenom nahođenju?
Ovo je borba protiv sistema u kojem stranačke garniture vladaju apsolutno – i poruka da će neko morati platiti cijenu za svaku nepravdu. Sedić je spreman da plati cijenu, ali i da pokaže put svima koji misle da zakon i moral u politici nemaju težinu.
