Još uvijek se sjećam kada sam prvi put ušao u učionicu nakon diplomiranja.
Preda mnom se pojavio potpuno novi svijet. Iako je teorijska podloga na fakultetu bila odlična, tek ulaskom u učionicu stičete pravi utisak o profesiji profesora, dinamici studenata i svemu što čini taj posao.
Kako su mjeseci prolazili, taj mi je posao, iako nevjerovatno stresan i težak, sve više ulazio pod kožu.
Uspješni časovi, napredak učenika koji su se do tada mučili, osmijesi kada su shvatili da su savladali gradivo, ponos koji su osjetili kada su postigli dobar rezultat na takmičenjima i entuzijazam njihovih roditelja nakon školskih priredbi samo su neki od lepih uspomena kojih se secam.
Ali da bi rad nastavnika bio što uspješniji, neophodna je bliska saradnja roditelja (ili staratelja) i njih. Bez toga je jednostavno nemoguće da se dijete razvije u uspješnu individuu koja će se znati nositi sa svim izazovima koje će život prije ili kasnije staviti pred njega.
Sretao sam roditelje koji bi tvrdili da je njihovo dijete anđeo, one koji su se borili za uspjeh jer su i sami bili visoko obrazovani pa su to očekivali od svoje djece, pa sve do onih koji su od srca navijali nakon svake popravljene ocjene i pokazali 100% podrška vašem djetetu, ali i nastavnicima.
Učenici većinu dana provode u školi , pa je neophodno da se tamo osećaju prijatno, ali i da roditelji znaju šta i kako im deca rade, kako se ophode prema drugima, da li su srećni. Kratki roditeljski sastanci nikako nisu dovoljni da roditelju daju cjelokupnu sliku svog djeteta.
Neophodne su česte posete radi individualnih informacija, ali i pored toga postoje neke stvari koje svaki roditelj učenika treba da ima na umu.
1. Vaše dijete ne mora biti savršeno
Iako brojna istraživanja govore u prilog činjenici da svako dijete krije veliki potencijal, to ne znači da će biti podjednako uspješno u svim oblastima. Pojedinci to uspijevaju bez problema, ali većina učenika je ipak prosječna. I nije nešto o čemu treba praviti dramu.
Pritisak koji dijete osjeća ako je prisiljeno stalno učiti ili se baviti vannastavnim aktivnostima koje ga ne zanimaju neće donijeti napredak. Umjesto toga, ohrabrite ga da se razvija u onome što voli. Na primjer, neki učenici su odlični u sportu, drugi su bez premca u umjetnosti, a treći su pravi matematički geniji. A jedno područje istinskog interesovanja je više nego dovoljno za uspjeh.
2. Pratite napredak djeteta, a ne samo ocjene
Praksa pokazuje da se roditelji prečesto fokusiraju na ocjene umjesto na napredak djeteta. Dijete ne mora imati odlične ocjene da bi bilo uspješno. Da, ocjene su ključne za upis u najbolje srednje škole, ali ne određuju uspjeh u životu. Mnogo je značajnije ako dijete pokaže napredak u nekom od nastavnih predmeta koji mu je bio veliki problem.
Bilo da se radi o matematici, stranom jeziku ili prevladavanju straha od sportskih aktivnosti, pohvalite dijete kada se primijeti napredak u odnosu na prethodno stanje. To će ga ohrabriti da nastavi pokušavati i pokazati mu da vam je stalo do njega.
3. Razgovarajte sa svojim djetetom o školskom danu
Kada dijete dođe iz škole, pitajte ga kako mu je prošao dan, šta je naučilo, šta se dešava na času, kako su njegovi drugari itd. Ovakvi mali razgovori, čak i po nekoliko minuta, mogu vam dati dobru sliku o tome kako je dijete u školi.
Saradnja između nastavnika i roditelja je ključna za uspjeh djeteta.
Ako primijetite da dijete ćuti ili samo kratko odgovara na pitanje kako je bilo, moguće je da nešto nije u redu. Naime, djeca se vrlo često potpuno drugačije ponašaju kod kuće i u školi. Dok je kod kuće možda u pitanju mirno dijete, u školi ne mora tako, a vrijedi i obrnuto. Zato je neophodan stalan razgovor kako biste osetili da li se u nekom trenutku nešto dešava na šta treba reagovati.
4. Ohrabrite ga da čita što je više moguće
Čitanje je izuzetno važno ne samo kada je u pitanju čitanje, već i uspjeh u odraslom životu. Brojna istraživanja su pokazala da uspješni poduzetnici, profesori, naučnici, ljekari i drugi stručnjaci redovno čitaju.
Kako bi dijete steklo naviku čitanja, odvedite ga povremeno u knjižaru ili biblioteku, neka odabere bilo koju knjigu po svom izboru koja neće biti na listi lektire. Ohrabrite ga da čita i dječije časopise, posebno edukativne, a nakon čitanja možete zajedno razgovarati o toj temi. Tako će dijete istovremeno vježbati analiziranje i sintetiziranje teksta.
5. Smanjite vrijeme korištenja ekrana
Pametni telefoni i drugi uređaji su na svakom koraku, a nije rijetkost da i učenici prvog razreda osnovne škole imaju svoje mobitele. Iako je s jedne strane to dobro jer u svakom trenutku možete doći do djeteta, druženju ispred svih vrsta ekrana treba pristupiti vrlo ozbiljno. Zato morate postaviti granice i držati ih se.
Također se preporučuje da umjesto toga vodite dijete u prirodu. Provođenje dva sata sedmično u prirodi, čak i u gradskom parku, značajno poboljšava zdravlje i blagotvorno djeluje na naš um i tijelo, te omogućava djetetu razvoj motoričkih sposobnosti.
6. Vi ste najveći uzor svom djetetu
Nerealno je očekivati da dete bude sve što želite ako ste i sami daleko od toga. Na primjer, ako sami nikada ne posegnete za knjigom, a vaše dijete vas nikada nije stvarno vidjelo kako čitate, ne možete očekivati da će sa zadovoljstvom početi čitati. Tako je i sa boravkom u prirodi i svim ostalim . Djeca uče po modelu, odnosno nesvjesno kopiraju ponašanje svojih roditelja. Zato im je potrebno biti uzor.
7. A učitelji su samo ljudi
Iako su nastavnici često uzori djeci, oni su samo ljudi. Nije neuobičajeno čuti da je podučavanje zapravo poziv. Iako je to donekle tačno jer ne može svako da radi u učionici, uprkos tome što ima diplomu, za nastavnike je ovo posao i način da se živi.
Kao i svi drugi, imaju svoje dobre i loše dane, svoje privatne probleme, svoje porodice, zdravstvene probleme, ali i slobodno vrijeme u kojem više nisu dostupni roditeljima. Poštuj to. To je jedini način da se stvori harmoničan odnos između onih koji su najvažniji u životu djeteta – roditelja i nastavnika.
