Pravna nesigurnost kao tihi ubica investicija u BiH: Milioni ostaju samo ideja, pravda gubi trku s prevarantima Bosna i Hercegovina godinama gubi trku za privlačenje ozbiljnih investicija, a jedan od ključnih razloga leži u duboko ukorijenjenoj pravnoj nesigurnosti. Dok se kao glavni problemi često ističu politička nestabilnost, sigurnosni rizici i pitanje državne imovine, istinska prepreka koja paralizira ekonomsku budućnost zemlje leži u disfunkcionalnom i nepouzdanom pravosuđu.
Sporost, neujednačenost i sistemska konfuzija
U zemlji u kojoj poslovni spor može trajati godinama, gdje različite institucije tumače iste zakone na potpuno suprotne načine, a sudske presude zavise od geografije, a ne zakona – investicijska klima je otrovana na samom izvoru. Pravni sistem ne pruža sigurnost, nego konstantnu neizvjesnost, u kojoj investitor ne zna da li će moći naplatiti dug, zaštititi svoju imovinu ili dobiti pravičan tretman pred sudom.
Jedan od ilustrativnih primjera je slučaj višemilionske prevare prijavljene još 2016. godine, koji se do danas nalazi u fazi "vještačenja dokumentacije", bez optužnice i bez pravosnažnog epiloga. U međuvremenu, počinilac je nastavio s prevarama i nanio štetu i drugim osobama, dok je država nijemo promatrala kako investitor gubi novac, strpljenje i vjeru u institucije.
Zakonodavni haos kao standard
Pravni okvir u BiH obilježen je zastarjelim zakonima, mnogi još iz vremena bivše države, koji ne odgovaraju savremenim ekonomskim tokovima. Još veći problem predstavlja to što se ti zakoni različito primjenjuju u zavisnosti od entiteta, kantona, pa čak i pojedinačnih općina. U praksi to znači da firma koja posluje u više administrativnih jedinica mora imati različite pravne timove, različite poreske strategije i različite operativne modele – jer se ista zakonska odredba može tumačiti na više načina.
Pravosudni sistem ne samo da kasni, već često donosi kontradiktorne presude u gotovo identičnim slučajevima. U nekim kantonima inspekcije podnose prekršajne prijave za jedno ponašanje, dok se to isto u drugima smatra dozvoljenim. Takva arbitrarnost obeshrabruje svaki oblik dugoročnog poslovnog planiranja.
Pravila bez pravde, uredbe umjesto zakona
Pravna nesigurnost dodatno je pojačana nepostojanošću propisa. Fiskalni i administrativni okviri mijenjaju se često, nepredvidivo i bez javne rasprave. Uredbe i odluke izvršne vlasti postaju instrument za izbjegavanje zakonodavnih procedura, a poslovna zajednica o promjenama saznaje post festum – kroz inspekcije, kazne ili medijske izvještaje.
Bez stabilnog i transparentnog zakonodavnog procesa, ni domaći ni strani investitori nemaju osnovu za povjerenje. U okruženju u kojem uredba može promijeniti tok poslovanja preko noći, bez jasnih pravila i bez institucionalnog kontinuiteta – kapital se povlači, a ideje umiru u začetku.
Simbolične reforme bez sadržaja
Deklarativne najave o reformama pravosuđa ostaju mrtvo slovo na papiru. Specijalizirana odjeljenja za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala nisu dovoljno kadrovski i tehnički opremljena. Sudovi su preopterećeni, sa nedovoljnim brojem sudija i zastarjelim sistemima rada. Digitalizacija procesa je praktično nepostojeća – većina sudova i dalje funkcioniše s papirnim spisima, bez elektronskih arhiva, bez integrisanih sistema upravljanja predmetima, i bez efikasnih mehanizama kontrole.
Kaznena politika je blaga, a korupcija u pravosuđu se rijetko procesuira. Povjerenje građana i poslovne zajednice u institucije je gotovo potpuno erodirano. Kada prevarant prolazi nekažnjeno, a investitor gubi sve – to nije samo nepravda, već i signal kapitalu da traži sigurnije destinacije.
Bez centralizacije pravne logike – nema napretka
Jedan od ključnih problema je i potpuni izostanak pravne harmonizacije na nivou države. Svaka administrativna jedinica donosi svoje propise, a pokušaji uspostavljanja jedinstvenih standarda nailaze na političke blokade. Zakon o državnoj imovini ne postoji, zakoni o privrednim društvima se mijenjaju stihijski i prema političkim potrebama, a sistem odgovornosti gotovo da nije ni uspostavljen.
U takvom haosu, institucije ne štite zakon, nego političke i interesne strukture koje ih kontrolišu. Umjesto da budu stub sigurnosti, postaju instrumenti pravne konfuzije i mehanizmi za obeshrabrivanje svakog oblika poslovne inicijative.
Rješenja postoje, ali niko ih ne želi provesti
Izlazak iz ovog stanja zahtijeva više od kozmetičkih promjena. Potrebna je dubinska reforma sistema, koja bi uključivala:
depolitizaciju izbora sudija i tužilaca,
specijalizaciju sudova za privredne i korupcijske sporove,
usklađivanje zakonodavstva na cijeloj teritoriji BiH,
digitalizaciju sudskih procesa i arhiva,
sistemsku edukaciju kadrova i
donošenje zakona isključivo kroz parlamentarne procedure, a ne putem uredbi i improvizacija.
Bez ovakvih poteza, BiH ostaje zona pravne tame, gdje su zakoni nepredvidivi, pravda spora, a budućnost nesigurna.
Strani i domaći investitori ne traže idealan sistem, već onaj u kojem znaju šta ih čeka, gdje su pravila jasna i gdje se ista pravila primjenjuju na sve. BiH to trenutno ne nudi. Umjesto zakona, vladaju improvizacije. Umjesto pravde – nepravda. Umjesto investicija – bijeg kapitala. U takvom ambijentu, pravna nesigurnost ne samo da ubija biznis, već i nadu da ova zemlja može postati mjesto zdravog razvoja.
