Evropska unija snažno insistira na usvajanju novog Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, ali bi, čini se, mogla pristati na brojne njegove manjkavosti, uključujući i smanjenje nadležnosti Suda BiH te odustajanje od osnivanja Vrhovnog suda BiH.
Iako je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) generalno zadovoljan predloženim rješenjima, blokira njegovo usvajanje, dok drugi politički akteri pokušavaju pronaći način da zakon prođe i bez njihove podrške.
Nacrt Zakona o sudu BiH bio je prije dva dana na dnevnom redu Vijeća ministara BiH, ali je povučen na zahtjev ministara iz Republike Srpske. Konkretno, Staša Košarac je tražio da se prvo Narodna skupština RS izjasni o njemu, naglašavajući da nacrt nije u potpunosti usaglašen među koalicionim partnerima. On je naglasio da SNSD ne može prihvatiti prijedloge koji proširuju nadležnosti određenih institucija i da ne pristaju na verifikaciju bilo kakvih zakonskih rješenja koja bi nametala dodatne pravosudne nadležnosti na državnom nivou.
Međutim, javnost još uvijek nije imala priliku vidjeti tekst samog nacrta, jer ga Ministarstvo pravde BiH nije objavilo. Ovaj manjak transparentnosti otežava procjenu šta tačno smeta Košarcu i na kakva proširenja nadležnosti aludira, s obzirom na to da novi nacrt, prema dostupnim informacijama, zapravo reducira nadležnosti Suda BiH. Čak je i Milorad Dodik ranije izjavio da su "prevarili federalne partnere" i izradili zakon koji u potpunosti odgovara interesima RS-a.
Ključno pitanje: lokacija Apelacionog odjeljenja
Jedina sporna tačka u javnom diskursu do sada je bila lokacija Apelacionog odjeljenja Suda BiH, koje bi se ovim zakonom formalno osnovalo i imalo nadležnost preispitivanja odluka prvostepenog Suda BiH. Prema nacrtu zakona, Apelaciono odjeljenje bi privremeno ostalo na trenutnoj lokaciji, dok bi se u roku od godinu dana pronašlo novo rješenje u drugom entitetu.
Dodik insistira da se sjedište Apelacionog odjeljenja smjesti u Banjoj Luci, Palama ili Sokocu, dok iz Trojke predlažu Istočno Sarajevo kao kompromisno rješenje. No, pitanje lokacije je više političko nego pravno pitanje, dok u nacrtu zakona postoje daleko ozbiljnije dileme koje zaslužuju pažnju javnosti.
Smanjenje nadležnosti Suda BiH
Jedna od ključnih izmjena u nadležnostima Suda BiH odnosi se na preformulisanje i brisanje člana 7. stav 2.b) iz aktuelnog zakona. Prema postojećem zakonu, Sud BiH je nadležan za krivična djela koja mogu imati ozbiljne reperkusije na privredu i sigurnost BiH. Novi nacrt, međutim, uvodi ograničenje da Sud BiH može procesuirati određena krivična djela samo ako su djelomično ili u potpunosti počinjena na teritoriji oba entiteta ili Brčko distrikta, što značajno sužava njegovu jurisdikciju.
Nadalje, novi zakon uvodi termin "šteta velikih razmjera za državu BiH" kao ključni kriterij za nadležnost Suda BiH, dok je ranije dovoljno bilo da djela "mogu imati ozbiljne posljedice po BiH". Ova promjena otvara prostor da se mnoga krivična djela proglase nenadležnima za Sud BiH, što može oslabiti pravosudni sistem na državnom nivou.
Još jedan problematičan aspekt je brisanje određenih nadležnosti Suda BiH, poput:
zauzimanja konačnih i pravno obavezujućih stavova o primjeni zakona BiH,
donošenja praktičnih uputstava za primjenu krivičnog prava u vezi s genocidom, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti,
rješavanja sukoba nadležnosti između sudova entiteta i Brčko distrikta.
Evropska unija popušta pred pritiscima?
Jedna od najvažnijih tačaka koju Evropska unija godinama zagovara – osnivanje Vrhovnog suda BiH – potpuno je izbačena iz nacrta zakona. Time BiH ostaje jedina država u regionu bez vrhovne sudske instance, a umjesto nje osniva se Apelaciono odjeljenje koje će rješavati samo žalbe na odluke Suda BiH i Centralne izborne komisije.
S obzirom na činjenicu da je EU ranije insistirala na osnivanju Vrhovnog suda BiH kao ključnom dijelu reforme pravosuđa, postavlja se pitanje zašto je sada spremna prihvatiti zakon koji ne samo da ne donosi to rješenje, već dodatno sužava nadležnosti Suda BiH.
Šta dalje?
Iako je nacrt zakona povučen iz Vijeća ministara na zahtjev SNSD-a, postoji mogućnost da zakon ipak dođe u parlamentarnu proceduru preko zastupnika, najvjerovatnije iz Trojke. Time bi se zaobišla blokada u Vijeću ministara, ali bi se dodatno zaoštrili politički odnosi unutar vladajuće koalicije.
Jasno je da je pravosudna reforma u BiH postala poligon za političke igre, gdje se ključni zakoni kroje po mjeri pojedinih političkih interesa, umjesto u skladu s principima pravne sigurnosti i evropskih standarda. Pitanje je hoće li međunarodna zajednica i dalje tolerisati ovakve manipulacije ili će konačno izvršiti pritisak da BiH dobije funkcionalan i efikasan sudski sistem.
