Dok se predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini kotrlja kroz osiromašene i umorne ulice, umjesto političkih platformi koje bi trebale oživjeti nadu naroda, svjedočimo predstavi jeftinih napada i poganog jezika.
Umjesto vizije, dobijamo pljuvačku; umjesto obećanja, prazne riječi koje više ne griju srca onih koji su predugo čekali promjene. A skupovi? Nekada puni dvorana, danas nalik komemoracijama - tihi pljesak, zbunjeni pogledi, i tek pokoja srčana reakcija. Gdje je nestala ta borba? Gdje je nestala strast naroda koji je nekad punio dvorane s nadom da će svjetlo pobijediti mrak?
Istina je surova – obećanja su se davala olako, a ispunjavala rijetko. Narod je prevaren, izdajan, izigran. Ali, šta je još opasnije? Ne samo da su nas izigrali naši lideri, već nam i sami stranci, svojim prljavim igrama, diktiraju život i vlast, rušeći svaki pokušaj da se dignemo iz pepela. Nismo li mi, sinovi i kćeri ove zemlje, postali samo glasački listići bez duše i volje? Poniženi, obespravljeni, tretirani kao brojke u njihovim statistikama? Naša volja, toliko puta izigrana, sada se čini ugašenom.
Zašto? Zato što smo predugo slušali prazna obećanja koja se nikada nisu ispunila. Političari su nam toliko puta prodali lažnu nadu da više ni sami ne vjerujemo da su promjene moguće. Postali smo narod koji se predao, koji je izgubio volju za borbom.
Ali nije to samo politička manipulacija. Ovo je suptilan napad na naš identitet. Oni ne žele samo naš glas, žele da ubiju našu volju, našu želju za promjenama, za slobodom. A kada jednom slome volju naroda, slomiće i identitet te nacije. To je suština njihovog plana – slomiti nas iznutra, natjerati nas da vjerujemo kako naš glas, naša nada, naša budućnost ništa ne vrijede. Da smo mi samo statistički podatak na političkoj mapi.
Zar ćemo to dozvoliti? Zar ćemo zaboraviti krv, znoj i suze koje su prolijevane za ovu zemlju? Zar ćemo zaboraviti sve one heroje koji su izginuli za slobodu i dostojanstvo koje su nam naši preci ostavili? Mi, narod ove zemlje, nismo tu samo da bi stranci izigravali svece nad našim sudbinama. Mi smo tu da se borimo, da podignemo glavu visoko i pokažemo svijetu da Bosna i Hercegovina nije pukom igrom postala država, već krvavom borbom i nepokolebljivim srcima.
Naš identitet, naša volja, naša borba – to je ono što nas čini Bosancima i Hercegovcima. Nismo mi narod koji će se predati bez borbe! Naša zemlja nije plijen političkim lešinarima niti stranim gospodarima. Vrijeme je da se probudimo, da vratimo vjeru u naš glas, da se ponovo dignemo i pokažemo da smo tu, spremni za borbu. Nismo mi zaboravili svoju snagu, nismo zaboravili svoju moć. Ovo je naša zemlja, naš identitet, naša budućnost – i nećemo je dati nikome!
Vrijeme je da vratimo svoju volju, da se sjetimo ko smo. Jer ako nas uspiju slomiti sada, ako uspiju ugasiti posljednji plamen nade u našim srcima, onda ćemo izgubiti mnogo više od političke bitke. Izgubićemo naš identitet. Izgubićemo dušu naroda.
Narod koji zaboravi svoju moć, svoju borbu, svoju volju – osuđen je da nestane. Mi ne smijemo biti taj narod! Vrijeme je da dignemo glas, da kažemo "dosta!" i da se vratimo u borbu za budućnost koju naši preci nisu sanjali uzalud.
Jer naš identitet, naša Bosna i Hercegovina, ne može i ne smije biti igračka u rukama stranih lešinara!