Prelazak na ljetno računanje vremena, koji se dešava krajem marta, predstavlja praksu pomjeranja kazaljki na satu kako bi se iskoristilo više dnevnog svjetla tokom ljetnih mjeseci.
U noći sa subote, 30. marta, na nedjelju, 31. marta, kazaljka se pomjera s 2 sata ujutro na 3 sata ujutro. Ovaj postupak omogućava duže svjetlo u večernjim satima i doprinosi energetskoj uštedi.
Ovaj običaj ima svoje korijene u priedlogu novozelandskog entomologa Georgea Vernona Hudsona, koji je 1895. godine istraživanjem o prilagođavanju života u različitim uslovima došao do zaključka da ljudima više odgovara život danju nego noću. Ideja je bila da se pomeranjem kazaljki tokom ljeta produži period korišćenja dnevnog svjetla.
Praksu pomjeranja sata prvi su uveli Nijemci 1916. godine, a kasnije su im se pridružile Velika Britanija i SAD. Danas većina zemalja u Evropi i gotovo cijela Severna Amerika slijede ovu praksu, pomerajući kazaljke na satu dva puta godišnje. Ponovno se na zimsko računanje vremena prelazi 27. oktobra, kada se kazaljke vraćaju unazad za jedan sat.
