
Na sam Dan Bošnjaka, 28. septembra, u Travniku je održana Skupština Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" koja je donijela odluku koja kao da prkosi svemu onome za šta su se Bošnjaci kroz historiju borili – očuvanju identiteta, kulture i povijesne tradicije.
Inicijativa predsjednika BZK "Preporod" Sanjina Kodrića za ukidanjem naziva "Preporod" i uklanjanjem ikoničnog logotipa s paunom i zelenim ljiljanima potvrđena je od strane Upravnog odbora, unatoč negodovanju i protestima prisutnih. Time su, u očima mnogih Bošnjaka, odlučili zatrti simbol koji desetljećima predstavlja otpor, hrabrost i neprekinutu kulturnu vezu s precima.
Za Bošnjake, "Preporod" nije tek obična riječ u nazivu jedne institucije – on nosi duboko ukorijenjen amanet, nasljeđe koje premošćuje periode progona, osporavanja i sistematskog brisanja njihovog kulturnog identiteta. "Preporod" je bio simbol samopouzdanja i hrabrosti bošnjačkog naroda, a ovo najstarije bošnjačko kulturno društvo igralo je ključnu ulogu u očuvanju jezika, kulture, tradicije i svijesti o porijeklu.
Njegovo ime je živjelo u svakom naporu da se identitet sačuva, da kultura opstane i da sljedeće generacije razumiju kroz šta su Bošnjaci prošli kako bi danas stajali ponosno na svojoj zemlji. Sada, ovo ime, kao da je izbrisano bez trunke obzira za povijest, ostavlja duboku ranu u tkivu zajednice koja je već podnijela previše.
Ajdin Huseinspahić, predsjednik "Preporoda" Zenica, nije šutio. Na Skupštini, baš na Dan Bošnjaka, on je podigao glas, ističući da je "ovo ime amanet" – riječ koja nosi težinu neprekinutog povjerenja predaka i generacija koje su nasljeđe “Preporoda” zadužile onima koji su došli poslije njih. "Ne mogu dopustiti da se na Dan Bošnjaka ukine ime 'Preporod'! To ime nije samo ime – to je zavjet svih onih koji su, u teškim vremenima, stajali uspravno protiv pokušaja da ih izbrišu i izbace iz vlastite historije," naglasio je Huseinspahić.
Iza odluke o ukidanju naziva "Preporod" i logotipa s paunom, simbolom kulturnog ponosa i ljiljanima, simbolom historijskog otpora, ostaje gorak osjećaj izdaje i nerazumijevanja suštine bošnjačkog kulturnog nasljeđa. I dok je Huseinspahić svojom hrabrom izjavom odbacio odluku Upravnog odbora, ostaje pitanje: čije interese zapravo zastupa ovakva odluka? Kome koristi brisanje simbola koji je desetljećima povezivao zajednicu, nadahnjivao mlade da istražuju i čuvaju svoje korijene? Da li je ova promjena zaista potez ka “modernizaciji” ili, u suštini, prijetnja asimilaciji?
Bošnjačka zajednica, pogođena ovakvim razvojem događaja, suočava se s traumom gubitka simbolike koja je bila ključna za njeno jedinstvo i borbu kroz decenije. Uprkos tvrdnjama da će promjena omogućiti novim generacijama “otvoreniji” pristup kulturi, pitanje je kako uopće obrazovati i inspirisati omladinu kada im je oduzet temeljni simbol njihovog naslijeđa?
No, Huseinspahić je poručio da se borba ne završava ovdje. Kako kaže, svaki lokalni "Preporod" u Bosni i Hercegovini ima pravo i autonomiju da odlučuje, da poštuje vlastiti statut i zajednicu koju predstavlja. "Svaki 'Preporod' će razmotriti ovu odluku, i uvjeren sam da će se mnoga od naših društava suprotstaviti ovome potezu. Ovo nije samo naš pravni i statutarni položaj, već i moralna dužnost prema narodu koji nas je osnovao," izjavio je Huseinspahić.
Ono što ostaje kao posljedica ovog drastičnog čina jeste zajednica pogođena, podijeljena i potresena jer je, na dan kada bi trebali slaviti svoj identitet, ostavljena bez simbolike koja je desetljećima prkosila svim pokušajima zaborava. Može li iko opravdati ovakvu odluku kao korak ka "napretku"? Za one koji istinski razumiju težinu imena "Preporod", ovo je surov čin samoponižavanja, čin koji nikada neće biti prihvaćen od strane onih koji znaju šta znači boriti se za svoje, i za sve ono što “Preporod” predstavlja.
Ostaje da se vidi kako će narod reagovati i hoće li biti hrabrih da, poput Huseinspahića, kažu “ne” ovoj bezdušnoj promjeni koja umanjuje sve ono što su generacije Bošnjaka čuvale i gradile. Ako budućnost "Preporoda" znači brisanje imena i simbolike, onda se moramo zapitati – kakvu to poruku šaljemo mladima? Da je njihova historija podložna promjenama, nevažna, ili, još gore, da nije vrijedna očuvanja?