Ovo je priča o Emeli Mujanović – profesionalnoj pripadnici Oružanih snaga BiH koja se zbog svoje odluke da stavi maramu suočila sa suspenzijom, premještanjem na drugo radno mjesto, te sa osuđivanjem okoline i vrlo često bez podrške onih od kojih se to očekuje i koji su najglasniji u podršci ženama u ovome društvu.
A kako je sve počelo, pitali smo Emelu Mujanović
„Nakon što sam se vratila sa školovanja iz Grčke odlučila sam da nosim hidžab ne smatrajući da će to da predstavlja problem na mom radnom mjestu. Kroz sve ove prepreke koje sam imala za ovih deset godina moje borbe najviše mi snage daje moja vjera, tu nalazim smiraj i nadu. Najviše što me je zaboljelo tokom ove borbe jeste nedostatak podrške od kolega i kolegica, nedostatak podrške od strane vjerskih ustanova i raznih udruženja za ženska prava. Također na početku su me boljele te razne osude o mojoj sposobnosti samo zato što nosim hidžab i dodatno jer sam žensko.
Emela ipak izdvaja toplu riječ i pomoć jedne osobe
„U cijeloj ovoj mojoj priči najviše me je oduševila podrška tj. traženje načina da se riješi ovo pitanje pozitivno od strane sadašnjeg Ministra odbrane Zukan Heleza. Ja se ne borim protiv Ministarstva odbrane i to Ministar odbrane zna, ja samo tražim svoja osnovna vjerska prava. Ja sam pripadnica Oružanih snaga BiH od 2008 .godine. I nije išao prema tome da me kazni ili da ostanem bez posla nego je tražio razumno riješenje i ponašao se kao razumna osoba."
Emela ne odustaje
"U našem društvu inače još uvijek postoje predrasude kada su žene u pitanju, a pogotovo kada se radi o ženama u vojsci. Još dodatno ako ste žena sa hidžabom tada je to još veći "problem", a ako ste još i majka i imate djecu tada je još teže izboriti se na radnom mjestu. Osude su uglavnom vezane za sposobnost žena sa hidžabom te kako smo mi u Bosni i Hercegovini imali tešku prošlost i da hidžab može da uvrijedi druga dva naroda, što je totalna besmislica. Ako živimo zajedno i ako želimo bolji suživot, zašto onda nekoga vrijeđa moj hidžab, zar ne bi trebali da poštujemo jedni druge i naše različitosti. Uglavnom se vode time da smo svi isti i da ne treba da se razlikujemo niti izdvajamo što meni daje do znanja da većina u Bosni i Hercegovini još uvijek nema tolerancije za narode druge vjere. Često čujem komentare kao "vjera je privatna stvar", šta to znači? Da ja pri izlasku treba da ostavim svoj hidžab u kući? Zakon o slobodi vjere i vjerskog izražavanja je jasno definisan, ali nažalost kod nas u Bosni i Hercegovini i dalje igra jednu veliku ulogu politika."
Emela u svojoj borbi nije sama, tu je i njen advokat Emir Kovačević
Emir Kovačević je advokat Emele Mujanović koji ne krije razočarenje odlukom Ustavnog suda BiH kojiom se odredbe Pravilnika o uniformama u Oružanim snagama BiH (OS BiH), a kojima se zabranjuje nošenje mahrame, proglašavaju usklađenim sa Ustavom BiH.
Iz sažetka presude se može vidjeti da se Ustavni sud BiH poziva na neutralnost kao razlog za ograničavanje vjerskog izražavanja, ali Kovačević naglašava da neutralnost nije legitimni cilj na osnovu čega država može ograničiti vjersko obilježavanje. Legitimni ciljevi kojima se može opravdati ograničavanje vjerskog izražavanja su navedeni u stavu 2. člana 9. Evropske konvencije za ljudska prava i eksplicitno su navedeni: javni poredak, javna sigurnost, moral, pravda i prava drugih građana. Nažalost Ustavni sud BiH nije slijedio praksu Evropskog suda za ljudska prava, a po pitanju opravdanosti vjerskog izražavanja.
Pored toga, Kovačević tvrdi, da Zakon o službi u OS BiH garantuje pravo na vjersko izražavanje i u članu 29. se navodi: (1) Vojna osoba ima pravo obavljati vjerske aktivnosti radi ostvarenja vjerskih sloboda, sukladno posebnostima svake od vjera. (2) Organiziranje i obavljanje vjerskih aktivnosti iz stava (1) ovoga člana temelje se na načelu pojedinačne slobode izražavanja i obavljanja vjerske službe pripadnika Oružanih snaga. (3) Organiziranje vjerskih aktivnosti u Oružanim snagama poglavito se temelji na objektivnim vojnim potrebama. (4) Ministarstvo obrane BiH, u suradnji sa zakonom priznatim crkvama i vjerskim zajednicama, propisuje organiziranje i način funkcioniranja vjerskih aktivnosti unutar Oružanih snaga i osigurava ostvarenje vjerskih sloboda, kako je utvrđeno u stavu (1) ovoga člana.
Dakle, vjera i vjersko izražavanje su prisutni u OS BiH, obiježavaju se čak i vjerski blagdani i određeni sveci, vjerska hodočašća. Nedavno je Ustavni sud BiH donio odluku da se muškarcima mora dozvoliti nošenje brade u OS BiH. Sve to govori da je vjera prisutna u OS i sada se odjednom, iz nekog razloga, ne dozvoljava Emeli da nosi mahramu/hidžab u vojsci. To je po mom mišljenju očita diskriminacija i po osnovu spola, i po osnovu vjere, objašnjava nam Kovačević.
„Žalim pojasniti javnosti da Ustavni sud BiH još uvijek nije donio odluku o apelaciji Emele Mujanović koja je podnesena u maju 2021. godine. Nedavna odluka po zahtjevu Bakira Izetbegovića može, a i ne mora da ima uticaj na odluku po apelaciji Emele Mujanović s obzirom da je zahtjev Bakira Izetbegovića apstraktnog karaktera, a apelacija Emele Mujanovič je vrlo konkretna i zasniva se na povredi individualnog prava na slobodu vjere i zabrani diskriminacije, a kako je to upravo definisao i Zakon o službi u OS BiH.“
Bez obzira na odluku Ustavnog suda BiH, Emela Mujanović je odlučna da nastavi borbu jer je svjesna da je ovo pitanje važno ne samo za nju nego za mnoge druge djevojke koje bi željele da budu pripadnice OS BiH, ali im je to onemogućeno zbog vjerskog ograničavanja.
Šta kaže Islamska zajednica u BiH?
Uzimajući u obzir da se pitanje Emelinih prava odnosi na vjerski propis pokrivanja žena u islamu, pitali smo Islamsku zajednicu u BiH da nam odgovore na koji način Islamska zajednica podržava Emelu kao i sve druge žene, na koncu, koje se suočavaju sa neprihvatanjem u društvu i oduzimanjem osnovnog prava na rad na osnovu spola i vjere, posebno kad se radi o pokrivenim ženama.
Na ovo pitanje nam je odgovorio Remzija Pitić, predsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kako slijedi: „Pitanje ljudskih prava ozbiljno je pitanje i u razvijenim demokracijama sa dugom tradicijom. Naše društvo nije trazvilo ni demokratske institucije, ni demokratsku kulturu. Time je zaštita prava pojedinca najčešće „nemoguća“ misija. Komisija za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice pruža podršku iz svog domena svima koji imaju potrebu za takvom podrškom. U dosadašnjem radu ima i nekih rezultata, ali ni izbliza dovoljno da bismo mogli biti zadovoljni.
Podstičemo svakoga pojedinca u ovoj zemlji da se bori za svoja prava i da u tome budu uporni. Mi smo im kao Komisija na raspolaganju u domenu vjerskih prava muslimana za koje smatraju da su im povrijeđena. Nikada ta borba nije lahka i jednostavna, a rezultati dolaze sporo. Ali, drugog puta nema.“
U konkretnom slučaju, pomenuta komisija je, prema riječima Pitića, cijelo vrijeme u toku, i na neki svoj način bodrili gosp. Mujanović. To će i dalje činiti. Znaju sa čime se suočavaju žene koje vode računa o svojoj vjerskoj obavezi pokrivanja u mnogim institucijama i poslovnim subjektima.
„Nekad je to zbog mahrame, nekad samo činjenica da je žena bude uzrokom ozbiljne diskriminacije u dobijanju i obavljanju posla. To se ne bi smjelo dešavati, ali dešava se vrlo često. Valja nam se boriti da smanjimo broj takvih slučajeva i budemo uz one kojima su prava ugrožena“, pojašnjava Pitić.
Emelu podržavaju i njeni sugrađani, što se vidi u anketi koja je realizovana na društvenoj mreži X.
Često se u javnom prostoru, polemiše da li je marama/hidžab vjerski simbol ili ne, pa iz tog razloga donosimo, ranije dato za RSE, mišljenje Edine Leković, stručnog savjetnika Islamskog vijeća za odnose sa javnošću sa sjedištem u Los Anđelesu, a koja je i osnivač Instituta za građansko liderstvo američkih muslimana, te grupe koja pomaže mladima da se uspješno integriraju u društvo.
"Hidžab je kao prvo simbol skromnosti. Kur'an diktira nošenje hidžaba, ali je ta naredba mnogo više neodređena nego što je konkretna. U Kur'anu stoji da se žene moraju pokriti šalom i prekriti prsa. To je praktički modifikacija ranije uvriježenog običaja iz predislamske Arabije. Međutim, u Kur'anu isto tako stoji da ne postoji obaveza po pitanju vjere. U tom smislu ne može se narediti pokrivanje glave, ali se isto tako ne može narediti da se žena ne pokriva. To je filozofski aspekat islama, po kojem sve naše akcije treba da budu proizvod slobodne volje. Za prosječnu muslimanku, posebno u trenutnoj političkoj klimi u svijetu, hidžab ili marama nisu samo vjerski simboli, već i simboli identiteta, simboli koji imaju pozitivnu namjeru, a ne namjeru izolacije."
Naši sugrađani su također odgovarali i na ovo pitanje putem naše ankete:
Emela Mujanović: Razočarana sam, ali nećemo odustati!
Na kraju, želimo podsjetiti javnost da je vojska Sjedinjenih Američkih Država (SAD) početkom 2017. godine izmijenila propise u pogledu uniformi te je dozvolila nošenje hidžaba, turbana, brade i drugih religijskih obilježja, tako da ne postoji niti jedan razlog, osim naravno kao i u svemu drugome u BiH, politički, da se Emeli zabranjuje angažman u OS BiH.
Odgvoore na pitanja u vezi sa podrškom i pomoći Emeli Mujanović koja smo uputili Ministarstvu odbrane BiH i Vojnom muftijstvu OS BiH do objave ovog teksta nismo dobili.
