OBAVEZE VLASTI OSTAJU SAMO PRAZNA OBEĆANJA

Prije 17 mjeseci Nikšić (SDP) obećao da će riješiti problem koji imaju djeca sa dijabetesom ali uzalud…

Nermin Niksic djeca sa dijabetis

Iako su još prošle godine dobili obećanje od federalnih vlasti da će problem biti riješen, djeca oboljela od dijabetesa tip 1 u Federaciji Bosne i Hercegovine i dalje koriste nekvalitetne uređaje za mjerenje šećera u krvi.

Predstavnici Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1 još u maju prošle godine održali su sastanak sa premijerom Vlade FBiH, Nerminom Nikšićem, i federalnim ministrom zdravstva, dr. Nediljkom Rimcem, na kojem im je obećano da će problem nekvalitetnih i opasnih mjerača šećera u krvi biti riješen.

Obećali da bi smirili medijsku pažnju

Osamanaesti mjesec poslije stanje je isto – oboljela djeca u FBiH i dalje šećer u krvi mjere opasnim uređajima.

Predsjednica Udruženja Alma Mulaosmanović kaže kako su premijer i ministar to rekli samo da bi tada smirili medijsku pažnju.

– Dobro se sjećam, na sastanku su nam rekli da će problem biti vrlo brzo riješen. Rekli su, sačekajte mjesec dana da pripremimo pravne radnje. To se trebalo prebaciti na kantone, a onda nam dolazi informacija da oni to ne mogu raspakovati iz Fonda solidarnosti. Međutim, kako možemo vidjeti, Fond solidarnosti se raspakuje, trakice su u paketu sa drugim programima, ali se njihov problem ne rješava – navodi Mulaosmanović u povodu 14. novembra – Svjetskog dana borbe protiv šećerne bolesti.

Neispravni glukometri, koji su izuzetno štetni za oboljelu djecu, u upotrebi su od septembra 2022. godine.

Proizvođač je Kina, a uređaj sa trakama za mjerenje glukoze u krvi “Medisign GH82” nabavio je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

Iznimno opasne uređaje oboljeloj djeci dijelili su domovi zdravlja, a u upotrebu ih je pustila Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH.

– Pisali smo dopise svim instancama, jedino smo od Federalnog zavoda, koji je ugovorni organ, dobili odgovor. Oni i dalje smatraju da je u papirima sve ispoštovano. Agencija za lijekove, pri registraciji, nije tražila tečnost za provjeru glukometara, Federalni zavod to nije naveo u specifikaciji javne nabavke, pa se sada oni između sebe prepucavaju – ko je kriv, dok Nikšić i Rimac šute – dodaje Mulaosmanović.

Posljednja nabavka štetnih glukometara i trakica za mjerenje šećera u krvi izvršena je 2022. godine. Sljedeća bi trebala uslijediti u martu 2025. godine, a do tada bi se problem nabavke takvih uređaja morao riješiti.

– Išli smo i u Agenciju za javne nabavke gdje su nam kazali da bi se mogla izvršiti subvencija, jer je riječ o djeci sa invaliditetom. Ali ništa se ne poduzima. U Federalnom zavodu su nam samo kazali da će poslati urgenciju prema Federalnom ministarstvu zdravstva. Bliži se datum nove nabavke i oni bi već sada trebali imati sve pripremljeno, kako će postupiti kod sljedeće nabavke uređaja, no nikakvih informacija nemaju. Mi smo ovog ljeta imali i situaciju sa inzulinskim pumpama. Prvo je prihvaćena jedna, pa je bilo nekih neadekvatnosti, a onda je prihvaćena druga inzulinska pumpa. Sve se ide na to da se nabavljaju najjeftiniji proizvodi, a ne oni koji su adekvatni. To su nam potvrdili i u Agenciji za javno nabavke, može se primijeniti ekonomski najpovoljnija ponuda koja označava, ne samo najjeftiniju cijenu, nego i adekvatnost proizvoda. Međutim, Federalni zavod nikako da se dosjeti to da i primijeni – pojašnjava Mulaosmanović.

Predsjednica Udruženja ističe kako su trenutno najveći problem javne nabavke jer se kvalitetni proizvođači u svijetu ne žele ni registrovati u BiH jer znaju da će proći samo najjeftiniji proizvođači.

– Platit će registraciju, a neće proći na tenderu, a s druge strane naši pacijenti, u ovom slučaju najosjetljivija kategorija društva, dobit će nekvalitetne proizvode – naglašava Mulaosmanović.

Trakice ne registruju hipoglikemiju

Kaže kako trakice, koje su nabavljene 2022, u većini slučajeva ne registruju hipoglikemiju i da su se, prema navodima roditelja oboljele djece, u 80 posto slučajeva pokazale nepouzdanim.

A dok se čeka da federalne vlasti riješe problem, roditelji oboljeloj djeci kupuju trakice. – Kutija u kojoj je 50 trakica u apoteci košta 35 KM, a djeci koji su u posljednjih godinu dana dobili dijabetes tip 1 mjesečno trebaju dvije-tri kutije, što iznosi više od 100 KM – kaže Mulaosmanović.

Jedina pozitivna stvar je što u školama u KS počinje primjena Protokola za postupanje sa djecom oboljelom od dijabetesa.

Već u ovom mjesecu kreće edukacija prosvjetnih radnika, nakon što je krajem septembra Skupština KS usvojila inicijativu da se u svim obrazovnim ustanovama nabavi set prve pomoći.

– Prosvjetni radnici će imati osiguranje, a ne teret šta konkretno mogu uraditi kako bi pomogli djetetu sa dijabetesom kako bi se izbjegle neželjene posljedice. U određenim situacijama dijete samo treba uzeti par gutljaja soka. No naš najveći neprijatelj je neznanje jer u nekim školama prosvjetni radnici brane djetetu da na času uzme nešto kako bi podiglo šećer. To je veliki problem jer se dijete dovodi u opasnost. Na ovaj način to ćemo prevazići. Osim toga, neke škole nemaju prostoriju gdje će dijete davati inzulin, pa su primorani da to rade u WC-u u potpuno nehigijenskim uvjetima. Protokol će im pružiti veću sigurnost – navodi Mulaosmanović.

Set prve pomoći trebao bi sadržavati i nazalni sprej koji olakšava ukazivanje prve pomoći u slučajevima teške hipoglikemije.

Mulaosmanović kaže kako ima informacju da je Ministarstvo zdravstva KS u postupku nabavke nazalnog spreja.

– To nam je jako bitno, jer nije lako prosvjetnom radniku dati injekciju djetetu. Zato je tu nazalni sprej koji ubrizgavanjem rješava problem teške hipoglikemije – kazala je Mulaosmanović.