Rudna bogatstva RS-a na rasprodaji: Dodik nudi litij Trampu, građani poručuju – nećete kopati
Dok se vlasti Republike Srpske suočavaju s nedostatkom međunarodne podrške za napad na Dejtonski mirovni sporazum, a stav Vašingtona ostaje nepromijenjen, u Banjoj Luci očigledno traže nove načine da privuku pažnju i finansijske resurse. U tom kontekstu, rudna bogatstva istočne Bosne postaju adut u političkoj i ekonomskoj igri Milorada Dodika, koji ih sada javno nudi bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trampu, nadajući se da će ga privući idejom unosnog rudarskog posla.
Milijarde eura na papiru, otpor na terenu
Vlasti RS-a iznose spektakularne procjene vrijednosti nalazišta litija i drugih rijetkih metala na Majevici, u okolini Lopara. No, dok predsjednik RS-a Milorad Dodik barata cifrom od 100 milijardi eura, premijer Radovan Višković u svojim izjavama pominje dolare, očito ne usaglašeni ni oko osnovnih brojeva. Međutim, ono što je za sada sigurno jeste da se rudarska industrija pokušava iskoristiti kao sredstvo političkog pritiska i ekonomske trgovine.
Ali dok vlasti RS-a crtaju mape budućih rudnika, stanovnici devet općina već su dali svoj konačan odgovor – eksploatacija neće proći. Lopare, Ugljevik, Zvornik, Teočak, Čelić, Sapna, Tuzla, Bijeljina i Brčko Distrikt BiH već su u decembru prošle godine potpisali zajedničku izjavu u kojoj jasno stoji da neće dozvoliti rudarenje litijuma na njihovom području. Lokalni stanovnici su spremni stati pred bagere i fizički spriječiti početak iskopavanja, bez obzira na to ko stoji iza projekata.
Od Trampa do Orbana: Dodik traži kupca
Iako Dodik javno ističe da je spreman pregovarati isključivo sa Trampom i omogućiti američkim kompanijama da prve uđu u posao s litijumom, istovremeno pokušava privući i mađarske investitore. Posljednjih godina RS sve više oslanja na podršku Viktora Orbana, pa nije iznenađenje da se rudna nalazišta stavljaju na sto i Budimpešti.
U pozadini ovih pokušaja prodaje krije se i politički motiv – vlasti RS-a svjesne su da pitanje državne imovine u BiH još uvijek nije riješeno. Povezivanjem rudnih bogatstava sa statusom imovine, Dodik pokušava stvoriti situaciju u kojoj bi se sporna područja mogla de facto staviti pod kontrolu entiteta. Međutim, ovakav plan nailazi na otpor ne samo unutar BiH, već i među međunarodnim akterima koji su već izrazili zabrinutost zbog ovih poteza.
Litij – blago ili ekološka katastrofa?
Iako se litijum u svijetu smatra ključnim resursom za budućnost zbog sve većih potreba industrije baterija i obnovljive energije, njegova eksploatacija donosi ozbiljne ekološke rizike. Proces izdvajanja ovog metala iz rude izuzetno je toksičan, zahtijeva upotrebu sumporne kiseline i drugih štetnih hemikalija, te može imati katastrofalne posljedice po životnu sredinu.
Područje na kojem su locirana nalazišta litijuma na Majevici dom je za oko 300.000 stanovnika, koji su svjesni da bi rudarenje trajno ugrozilo vodne izvore, poljoprivredu i kvalitet zraka. U mnogim državama, uključujući Srbiju i Portugal, lokalne zajednice već su se uspješno pobunile protiv rudarenja litijuma, svjesne posljedica koje donosi. Sada i stanovnici sjeveroistočne Bosne jasno poručuju da neće dozvoliti pretvaranje svoje regije u industrijsku pustoš.
Otpor raste: “Dosta je, nećemo šutjeti”
Raste i politički i građanski otpor ovim planovima. Nedavno održani javni skup u Loparama okupio je veliki broj građana koji su poručili da neće dozvoliti otvaranje rudnika. Organizacije za zaštitu okoliša sve su glasnije u kritikama, a u Bijeljini se početkom aprila planira održavanje regionalnog protesta na kojem će biti prisutni i predstavnici međunarodne zajednice.
Ono što posebno iritira građane jeste činjenica da su vlasti RS-a do sada uporno ignorisale njihove zahtjeve i zabrinutosti. Umjesto da se razvijaju održive ekonomske grane, ulaže u poljoprivredu i zaštitu okoliša, resursi se rasprodaju strancima, dok se stanovništvo ostavlja da se samo bori za svoju budućnost.
Kako su poručili sa skupa u Loparama, ovo je “kap koja je prelila čašu”. Ljudi su godinama svjedočili korupciji, propasti institucija i ekonomskom sunovratu, ali im je ostala barem priroda – čista voda, plodna zemlja i zrak koji mogu disati. Kada i to postane meta političkih trgovaca, jasno je da više nema mjesta za šutnju.
