U Sarajevu su održani protesti u organizaciji sindikata trgovine, na kojima se protestovalo protiv "18 radnih nedjelja", iako je to rješenje upravo predloženo od strane Ministarstva trgovine FBiH – istog onog čiji su predstavnici došli protestovati protiv vlastite ideje. Ako vam to zvuči kao politički cirkus – to je zato što upravo to i jeste.
Na transparentima se, očekivano, najčešće spominjalo prezime Čavalić. Ne zato što zastupnik Admir Čavalić lično uvodi radne nedjelje. Niti zato što će glasati za takvo rješenje – jer neće. Već zato što je od početka ove farse o "neradnoj nedjelji" upozoravao da se iza kulisa ne krije borba za radnička prava, već pažljivo upakovana izlazna strategija za nešto što nikad nije ni bilo stvarno. I upravo zato se sada traži krivac, a ko je pogodniji od onoga koji od početka razotkriva igru?
Iza kulisa: istina, lobi i farsa
Od samog starta, Čavalić je znao protiv čega stoji: koordinisani mehanizam koji uključuje vlast, medije, Ministarstvo trgovine, jedan sindikat uz podršku međunarodnih organizacija, te – najvažnije – lobije velikih trgovinskih lanaca i medije koje oni kontrolišu.
Njegova pozicija? Govoriti istinu, i to glasno. Ne iz inata, već iz uvjerenja da je najopasniji čovjek u 21. stoljeću – onaj koji slobodno misli, piše i govori. Taj čovjek ne šuti ni kad zna da je sve protiv njega – jer zna da ga znanje i transparentnost čine otpornim. Zato, kada njegovo prezime završi na transparentima, to mu je dodatni motiv. Motiv da piše, govori i djeluje.
Apsurd zvan "neradna nedjelja"
Prvo, da razbijemo mit: u Federaciji BiH ne postoji "neradna nedjelja". Niti u zakonskom smislu, niti u praktičnom. Ministarstvo rada i socijalne politike je to jasno potvrdilo. Zakon o radu nije mijenjan. Radnici i dalje mogu raditi nedjeljom, samo ne u nekim prodajnim objektima. Rad pekara, benzinskih pumpi, dragstora, cvjećara, kladionica i svih drugih ostaje neometan. Dakle, neradna je samo za male trgovce.
Šta se desilo? Umjesto rasterećenja radnika, došlo je do kontraefekta:
2.000 manje radnika u trgovini FBiH između novembra i maja,
premještaj u sektore s gorim uslovima rada,
tehnički višak,
prekovremeni, često neplaćeni rad,
eksplozija fiskalnog prometa u Orašju (koje ima izuzeće), RS-u i Brčkom.
A sve je to posljedica političkog dogovora – posebno sa HDZ-om – koji je osigurao izuzeće Orašja i priprema za sezonsko izuzeće Neuma. Rezultat? Kolaps tržišta u FBiH, i transfer prometa izvan entiteta.
Lažna briga za radnike: sindikat i krupni kapital ruku pod ruku
Paradoksalno, sve je to predstavljeno kao "pobjeda radničkih prava" i trijumf ljevice. U stvarnosti, ovo je pobjeda krupnog kapitala, preciznije – 3 do 4 velika trgovinska lanca koja su imala problema sa radnom snagom. Oni su napisali izmjene zakona, pogurali ih kroz Ministarstvo trgovine, iskoristili sindikat kao paravan, i sada su dodatno osnaženi u susret dolasku međunarodne konkurencije.
Ovaj projekt nije proizašao iz brige za radnike, već iz potrebe da se smanje troškovi i učvrsti tržišna dominacija. Istovremeno, mali trgovci su na koljenima, radnici dobivaju otkaze, a sindikat – saučesnik – protestuje zajedno sa Ministarstvom protiv Ministarstva.
"16+2", tj. 18 radnih nedjelja – izlazna strategija Vlade
Kako su posljedice "neradne nedjelje" postale neporecive, Vlada i Ministarstvo počinju pripremati izlazne strategije. Formalno, niko ništa nije pogriješio, ali hajde da ispravimo štetu. Rješenje? Pravilnici za dodatnu regulaciju dragstora i pumpi, i novi model rada – 16+2, tj. 18 radnih nedjelja.
Čavalić je ovaj plan najavio još u januaru. Tada je poručio:
"Zabrana rada nedjeljom je napušten koncept u FBiH. Sada se nalazimo u vremenu izlaznih strategija."
Tada je napadnut, nazivani su to teorijama zavjere. Danas je jasno da je bio u pravu. Problem je što su svi sve znali – i ministar, i sindikat, i trgovinski lanci. Nisu znali samo radnici. Njima se sve servira tek sada, kad je kasno.
Glasnik istine se kažnjava
Dok su drugi glumili da je sve pod kontrolom, Čavalić je radio ono što jedini jeste trebao – govorio istinu, citirao podatke, odbio da glasa za lažna rješenja. A sada, kad se sve urušilo, opet je on "krivac". Jer je znao. Jer je upozoravao. Jer nije učestvovao u farsi.
Protesti protiv opozicije, a ne protiv vlasti
Vrhunac apsurda ogleda se u naslovu na portalima: "Veliki protest trgovaca 'Ne damo nedjelju', pa podrška ministru čije ministarstvo razmatra radne nedjelje."
Zvuči kao da su radnici zbunjeni, a sindikat saučesnik. Protestuju, ali ne protiv onih koji su ih doveli do ovoga, već protiv onih koji im govore istinu.
Radnici su postali kolateralna šteta političkih i ekonomskih igara. Sindikati koji bi ih trebali braniti su postali PR alati moćnih trgovinskih lanaca. A istinu više niko ne želi čuti – osim onih čije je dostojanstvo svakodnevno poniženo u tišini benzinskih pumpi, dragstora i malih radnji koje se gase jedna po jedna.
Jer u BiH – neradna nedjelja nije odmor za radnika. To je dan kada istina odmara, a laž maršira ulicama pod parolama radničkih prava.
