Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske zakazani su za 23. novembar, i već sada se mogu nazvati historijskim. Tog dana će nedostajati tek pet dana da se napuni 23 godine otkako je opozicija posljednji put porazila SNSD u trci za ovu funkciju.
Posljednja pobjeda opozicije datira iz 2002. godine, kada je Dragan Čavić iz SDS-a porazio kandidate tada još uvijek nedominantnog SNSD-a. Nakon toga, uslijedila je duga serija pobjeda Dodika i njegovih političkih pulena.
Kako je SNSD učvrstio dominaciju
Nakon smrti Milana Jelića 2007, na prijevremenim izborima pobijedio je Rajko Kuzmanović, nestranačka ličnost iza koje je stajao SNSD. Godine 2010. na čelo entiteta došao je Milorad Dodik, a četiri godine kasnije zamijenila ga je Željka Cvijanović, dok je on prešao u Predsjedništvo BiH. Dodik se 2022. vratio na mjesto predsjednika RS-a, pobijedivši Jelenu Trivić u tijesnoj i kontroverznoj utrci, gdje je opozicija najprije proglasila pobjedu, ali ju je izgubila nakon ponovnog brojanja glasova.
U posljednjih 15 godina pobjede su donosili isključivo Dodik i Cvijanović. SNSD nikada nije uspio lansirati treću ličnost koja bi imala istu privlačnost kod birača.
Dodikovo nasljeđe – teret ili prednost?
Ono što čini predstojeće izbore drugačijim jeste činjenica da Milorad Dodik po prvi put neće biti direktni kandidat. Njegova presuda pred Sudom BiH i gubitak mandata otvorili su prostor opoziciji da uđe u utrku oslobođena njegovog političkog autoriteta, iako je jasno da će kao lider SNSD-a Dodik pokušati dirigovati kampanjom iz sjene.
No, SNSD je u posljednje dvije godine napravio niz poteza koje čak i njihovi birači doživljavaju kao kontradiktorne. Najglasnije su izjave da „neće biti prijevremenih izbora“, nakon čega je uslijedila prijava vlastitog kandidata CIK-u. Taj zaokret mogao bi biti snažno oružje opozicije, jer se nameće pitanje: koliko puta SNSD može pogaziti vlastitu riječ, a da birači ostanu lojalni?
Opozicija pred ispitom jedinstva
Ipak, pobjeda opozicije daleko je od izvjesne. Njihova najveća slabost je ista kao i svih prethodnih godina – nedostatak jedinstva. PDP i SDS se formalno zalažu za zajedničkog kandidata, ali stavovi Draška Stanivukovića još uvijek nisu potpuno jasni. Upravo ta neodlučnost mogla bi koštati opoziciju istorijske šanse.
Ako bi se uspjeli ujediniti i mobilisati birače, opozicija bi dobila daleko više od simbolične pobjede – dobila bi zalet pred Opće izbore 2026. godine, gdje bi mogla ugroziti SNSD ne samo u entitetu već i na državnom nivou.
Prvi put nakon dvije decenije opozicija u Republici Srpskoj ima realnu priliku da zatrese tron Milorada Dodika i SNSD-a. Sama stranka, nizom loših odluka i kontradiktornih poruka, „poslužila“ je protivnicima šansu na srebrnom pladnju. Hoće li opozicija uspjeti raspakovati taj poklon ili će SNSD i dalje ostati nedodirljiv? Odgovor će donijeti 23. novembar – datum koji bi mogao označiti kraj jedne političke ere ili početak još jednog produženja Dodikove dominacije.
