Iako skeptici oprezno dočekuju sporazum, olakšanje i euforija među građanima potvrđuju važnost prvih koraka ka miru...
Mnogi će se složiti da je teško zadržati optimizam kada je riječ o Bliskom istoku, regiji u kojoj su brojni mirovni sporazumi propali, a američki predsjednici trijumfalno najavljivali rješenja koja su često završavala razočaranjem. Ipak, ovosedmični dogovor između Izraela i Hamasa, koji je sinoć objavio američki predsjednik Donald Trump, donio je olakšanje, zadovoljstvo, pa čak i euforiju među civilima s obje strane sukoba.
Trump je objavio da su se zaraćene strane dogovorile o prekidu vatre u Pojasu Gaze i usaglasile prve korake provedbe njegovog dvadeset tačaka mirovnog plana. Iako sam predsjednik SAD-a, kao i učesnici pregovora, vjerojatno ne znaju kada i kako će sve tačke biti implementirane u potpunosti, činjenica da je dogovor postignut pokazuje koliko je kompromis bio neophodan.
U četvrtak će vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zvanično ratificirati sporazum, nakon čega će se izraelske snage povući na tzv. žutu liniju koja dijeli grad Gazu otprilike na pola paralelno s obalom mora. Ovaj potez omogućit će Hamasu da pronađe preživjele taoce – njih dvadesetak – kao i tijela onih koji su u međuvremenu umrli ili bili ubijeni. Taoci bi trebali biti oslobođeni najkasnije do ponedjeljka, dok će obje strane dogovoriti listu od 1.700 palestinskih zatvorenika koji će biti pušteni iz izraelskih zatvora.
Prva faza i siva zona neizvjesnosti
Ovim završava prva faza sporazuma, dok period koji slijedi ostaje ispunjen neizvjesnošću. Ipak, postignuće samog dogovora predstavlja značajan korak: Hamas i Izrael su se po prvi put usaglasili oko konkretnih početnih mjera, što se može smatrati prvim testom Trumpovog bliskoistočnog plana.
Ključnu ulogu u pregovorima odigrale su zemlje poput Katara, Egipta i Turske, čija diplomatska podrška i pritisak međunarodne zajednice nisu ostali neprimijećeni. Kanadski premijer Mark Carney komentirao je: „Nakon godina intenzivne patnje, mir se konačno čini nadohvat ruke.“
Politički pritisci u Izraelu
Iako je sporazum postignut, unutar Izraela već su se pojavile prve pukotine. Bezalel Smotrich, ministar finansija i lider krajnje desnice, otvoreno je izrazio protivljenje: „Iako osjećam ogromnu radost zbog skorog povratka talaca, osjećam i ogroman strah od posljedica puštanja na slobodu sljedeće generacije terorističkih vođa.“ Smotrich je zatražio da se Hamas potpuno iskorijeni i da Gaza bude demilitarizirana, dok izraelska desnica vidi dio sporazuma, posebno osnivanje palestinske države, kao neprihvatljiv.
Lista Palestinaca koji bi trebali biti pušteni uključuje i vođe poput Marwana al-Barghoutija (Fatah) i Ahmeda Saadata (Narodni front za oslobođenje Palestine), oba osuđena na višestruke doživotne kazne zbog napada na izraelske civile. Netanyahu i njegovi saveznici vide potencijalne posljedice ovog sporazuma kao prijetnju sigurnosti Izraela, dok istovremeno sporazum oslobađa unutrašnji pritisak vezan za talce koji je dominirao izraelskom javnošću.
Očekivanja od Hamasa
S druge strane, Hamas je pod pritiskom da prihvati druge ključne tačke mirovnog plana. Plan predviđa razoružanje militantne infrastrukture, uključujući tunele i skladišta oružja, te predaju vlasti u Gazi privremenoj tehnokratskoj upravi koju nadgledaju međunarodni posmatrači. Palestinska uprava će kasnije preuzeti kontrolu nakon provedbe programa reformi.
Analitičari naglašavaju da je sporazum, iako ograničen, možda najbliži korak ka smirivanju sukoba u ovom dijelu Bliskog istoka u posljednjim godinama. Netanyahu dobiva odmor od unutrašnjeg pritiska, dok Hamas dobiva priliku da obnovi svoje kapacitete. Obični civili s obje strane, koji su trpjeli godinama, uglavnom žele mir, ali su u velikoj mjeri izvan procesa donošenja odluka.
Skepticizam i historijski kontekst
Treba podsjetiti da su prethodna primirja u Gazi trajala vrlo kratko – deset dana i šest sedmica, što dodatno naglašava sumnju u dugotrajnost ovog dogovora. Fundamentalno suprotstavljeni krajnji ciljevi Izraela i Hamasa ostaju prepreka trajnom miru.
U međuvremenu, Trumpova ambicija da osvoji Nobelovu nagradu za mir postavlja dodatni interesni kontekst. Alfred Nobel je u svom testamentu iz 1895. godine precizirao da se nagrada dodjeljuje za „najznačajniji doprinos bratskom sporazumu naroda, ukidanju ili smanjenju armija i organizaciji mirovnih kongresa“. Pitanje je hoće li prvi korak u Gazi biti dovoljan da komitet u Oslu zanemari druge kontroverzne poteze američkog predsjednika.
Dok prve mjere mirovnog plana stupaju na snagu, i dalje ostaje otvoreno da li će Hamas prihvatiti razoružanje i predati vlast, te da li Izrael može tolerisati korake ka palestinskoj samostalnosti. Ipak, postignuti sporazum, makar u prvoj fazi, donosi tračak nade u regiji koja je decenijama bila svjedok sukoba, tragedija i neuspjelih diplomatskih pokušaja.
