Siniša Karan optužuje FBiH za prikrivanje radikalnih prijetnji, tvrdi da kampova za obuku u RS-u nema

Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, ponovo je izazvao buru izjavom da u ovom entitetu ne postoje nikakvi kampovi za obuku, dok je odgovornost za bezbjednosne prijetnje prebacio na Federaciju Bosne i Hercegovine.

Ovaj potez dolazi nakon što su se u javnosti pojavile informacije o mogućem postojanju radikalnih kampova za obuku, a Karan je oštro negirao te tvrdnje, ističući da su već izvršene provjere i da ni MUP RS, niti bilo koja druga agencija, nemaju podatke o takvim aktivnostima.

Karan nije stao samo na negiranju ovih optužbi. Oštrim riječima ukazao je na to da je glavni izvor prijetnji po bezbjednost BiH upravo FBiH, gdje, prema njegovim tvrdnjama, i dalje djeluju radikalni pokreti, paradžemati i povratnici sa stranih ratišta.

"Republika Srpska nema kampove za obuku, sve prijetnje dolaze iz FBiH"

Ministar Karan naglašava kako nijedna obavještajna agencija, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo u regiji, nema informacije koje bi ukazivale na postojanje kampova za obuku u Republici Srpskoj. Prema njemu, provjere su izvršene više puta, a MUP RS je reagovao odmah po pojavama tih informacija.

U Srpskoj ne postoje bilo kakvi kampovi za obuku i već je odrađena detaljna provjera. Prijetnje po bezbjednost dolaze iz FBiH, gdje i dalje djeluju radikalni pokreti i povratnici sa stranih ratišta – izjavio je Karan, dodajući da su se svi podaci o mogućim kampovima obratili nadležnim institucijama, uključujući obavještajne službe, i domaće i strane. Jedan od ključnih elemenata Karanove odbrane jeste isticanje da je MUP RS sve vrijeme bio aktivan po ovom pitanju, pa čak kontaktirao i službu Moldavije, ali do sada, prema njegovim riječima, nisu došli do nijednog validnog podatka koji bi podržao sumnje u postojanje kampova za obuku u Republici Srpskoj.

Prebacivanje odgovornosti na FBiH: Vehabijski pokreti i paradžemati

Međutim, ono što je izazvalo dodatnu pažnju i kontroverzu jeste Karanovo direktno prebacivanje odgovornosti na FBiH. Po njegovim riječima, bezbjednosne prijetnje koje potresaju BiH godinama dolaze iz ovog entiteta. Naglašava prisustvo vehabijskih pokreta, paradžemata i povratnika sa ratišta na Bliskom istoku, što prema njemu predstavlja kontinuiranu opasnost za cjelokupnu bezbjednost BiH.

Republika Srpska i nadležne institucije godinama upozoravaju na bezbjednosne prijetnje koje dolaze iz FBiH. To su aktivnosti vehabijskih pokreta, paradžemata, radikalnih grupa i onih koji su se vratili sa stranih ratišta – poručuje Karan.

Njegova izjava implicira da FBiH, prema njegovom mišljenju, ili ne prepoznaje ozbiljnost situacije, ili je namjerno prikriva. Karan dalje tvrdi da se radikalizam i ekstremno ponašanje ne mogu sakriti, te da je nužno suzbiti te prijetnje u korijenu, ali da vlasti FBiH ne reaguju na adekvatan način.

Ekstremno i radikalno ponašanje ne može se sakriti. Mora se spriječiti u korijenu, ali na to ne reaguju – upozorio je Karan, dodatno podgrijavajući tenzije između dva entiteta.

Politička retorika ili realna prijetnja?

Karanova izjava dolazi u trenutku kada je javnost sve više zabrinuta zbog učestalih izvještaja o sigurnosnim prijetnjama. Iako nije prvi put da zvaničnici iz RS-a optužuju FBiH za prikrivanje ili zanemarivanje radikalnih elemenata unutar svojih granica, ovakva retorika dodatno podiže tenzije između dva entiteta i stvara osjećaj nesigurnosti kod građana.

Pitanje koje se nameće jeste: Da li su Karanove optužbe još jedan primjer političke igre s ciljem prebacivanja krivice ili je ovo zaista upozorenje na ozbiljan bezbjednosni problem? Ako je situacija u FBiH toliko alarmantna kako Karan tvrdi, zašto se do sada nisu poduzimale konkretne akcije na nivou cijele države? Gdje su rezultati međunarodnih i domaćih obavještajnih agencija koje bi trebale potvrditi ili demantovati ove tvrdnje?

Političke igre iza sigurnosnih prijetnji

Ovakve izjave ne mogu se posmatrati samo kao sigurnosna pitanja. Svaki put kada političari iz RS-a optuže FBiH za prikrivanje radikalizma, to stvara dodatne napetosti između entiteta. Dok jedni tvrde da ovakve izjave dolaze iz stvarne zabrinutosti za bezbjednost, drugi ih vide kao pokušaj političkog skretanja pažnje sa problema unutar samog RS-a.

Prebacivanje odgovornosti sa jednog entiteta na drugi postaje uobičajena praksa u bh. političkom diskursu, gdje se krivica uvijek traži s druge strane. No, realnost je da bezbjednost BiH ne poznaje granice entiteta – radikalizam, ekstremizam i kriminal ne mogu biti problem samo jednog dijela države. Ignorisanje ovog zajedničkog problema samo pogoršava situaciju.

Karanova izjava je samo najnoviji primjer političke retorike koja koristi bezbjednost kao oružje za postizanje vlastitih ciljeva. Umjesto zajedničke borbe protiv radikalizma i ekstremizma, političari iz oba entiteta koriste ovakve teme za produbljivanje podjela.

Dok vlasti RS-a optužuju FBiH za prikrivanje radikalnih elemenata, ostaje nejasno zašto se nisu poduzeli zajednički napori na nivou cijele države. Ako radikalne prijetnje zaista dolaze iz FBiH, zašto Karan i njegovi saradnici ne preduzimaju korake u saradnji sa međunarodnim i domaćim agencijama kako bi se te prijetnje efikasno eliminisale?

U konačnici, građani BiH, bez obzira na entitet u kojem žive, zaslužuju osjećaj sigurnosti i zaštite. Međutim, dok političke igre nastavljaju dominirati javnim diskursom, stvarna bezbjednost ostaje u drugom planu, a prijetnje, bilo stvarne ili politički konstruisane, postaju sredstvo manipulacije.