U Banjoj Luci, epicentru sve otvorenijeg autoritarnog režima Milorada Dodika, odigrava se tiha, ali potencijalno eksplozivna drama. Unutar zatvorenih vrata, gdje je nekada vladao neupitan autoritet i strah od "vođe", sada se šapatom preispituju naredbe koje su donedavno bile svete.
Jedna od najnovijih pukotina u tom monolitu moći jeste odlazak entitetske ministrice Senke Jujić na saslušanje u Tužilaštvo BiH – i to u predmetu koji direktno razotkriva pokušaj napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Dodik, predsjednik RS-a i lice sa aktivnom optužnicom, posljednjih mjeseci koristi svaki mogući mehanizam da blokira funkcioniranje države. Na taj put krenuo je sa svojim poslušnicima – predsjednikom entitetske skupštine Stevandićem i premijerom Viškovićem – uporno se oglušujući o pozive bh. pravosuđa. No, Jujićkina odluka da ipak ode na saslušanje, bez obzira na to da li je riječ o formalnoj taktici ili stvarnom otklonu od režimske stege, simbolično razara narativ apsolutne lojalnosti u Dodikovoj strukturi.
Istovremeno, kulise režima pucaju i na drugim mjestima. Sastanak lidera stranaka iz entitetskog režima, koji je Dodik sazvao da bi progurao zakon o zabrani finansiranja političkih stranaka u RS, pretvorio se u mučnu pantomimu poslušnosti i tišine. Predsjednik je naredio – zakon mora proći. Sve to kao reakcija na odluku visokog predstavnika Kristijana Schmidta da zabrani budžetsko finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske.
Ali iza osmijeha, poslušnih klimanja glavom i tanjira koji su ostali netaknuti, krije se rastući strah. Taj zakon, ako se usvoji, neće uništiti samo opoziciju. On pogađa direktno i "kombi-stranke" koje godinama parazitiraju na SNSD-ovim resursima. Njihovi lideri, iako bogati kriminalnim profitom, ni ne pomišljaju da vlastitim novcem finansiraju stranačku infrastrukturu. Strah od Dodika i dalje ih drži u lancima, ali se sada prvi put taj lanac počinje trzati.
Ministrica Jujić možda jeste došla sa zadatkom – da "pročita teren", da izvidi šta tužioci pitaju kako bi se glavnina osumnjičenih mogla pripremiti. Ali i ta vrsta suptilnog izlaska iz strogo kontrolisanog režima pokazuje da je sistem pukao. Nije otišla bez dozvole, nije je pustio njen ministar bez signala odozgo. Zna se ko je na vrhu te piramide – Milorad Dodik. Dakle, sama činjenica da je neko iznutra zakoračio u institucije koje Dodik javno ignoriše, pokazuje da je njegovo "ne" postalo klimavo.
Na državnom nivou, paraliza je potpuna. Agencije za provođenje zakona zarobljene su rukama onih koje bi morale biti predmet njihovih istraga. Direktori, savjetnici, činovnici – svi raspoređeni kao straža režima, često s više funkcija i dvostrukim platama, kao u slučaju Darka Ćuluma, istovremeno direktora SIPA-e i savjetnika u MUP-u RS. Dvostruke privilegije, nula obraza.
No, sa zapada dolazi signal koji bi mogao unijeti dodatni potres u ovu ionako nestabilnu konstrukciju. Njemačka i Velika Britanija, u kombinaciji s Austrijom, preuzimaju aktivniju ulogu u Bosni i Hercegovini. Sastanak Kristijana Schmidta sa Fridrihom Merzom, vjerovatnim budućim kancelarom Njemačke, može biti poruka da se međunarodni otpor Dodikovim pokušajima razbijanja države više neće svoditi samo na saopćenja i zabrinute tonove.
U RS-u se već sada prepoznaje šablon iz prošlih režima – kad oni na dnu piramide osjete da vrh nije više svemoćan, počinje polako ali sigurno pucanje temelja. Jedan po jedan, sluge prelaze u posmatrače. A kad i posmatrači odluče da ne žele propasti zajedno s vođom – tada režim zaista počinje padati.
BiH još nije spašena, ali RS više nije neosvojiva tvrđava Milorada Dodika.
Pitanje je samo – ko će prvi otvoriti vrata iznutra?
