U Moskvi, tokom obilježavanja Dana pobjede, Vladimir Putin je imao gosta od izuzetne važnosti – kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Njihovo prisustvo na vojnoj paradi nije bilo samo simbolično, već i strateški jasno usmjereno protiv Zapada. I dok se na Crvenom trgu slavio pobjednički narativ iz prošlosti, u pozadini je bila nova realnost: Rusija, izolovana zbog agresije na Ukrajinu, sve se više pretvara u kineskog klijenta.
Xi Jinping, u savršenom trenutku, iz Kremlja je uputio poruku svijetu – Kina stoji “rame uz rame” s Rusijom protiv “hegemonije” i zapadnog “nasilničkog” ponašanja. U ovoj političkoj koreografiji, jasno je da Kina koristi slabost Moskve da učvrsti svoju poziciju. Dok su zapadne sankcije isključile Rusiju iz globalne ekonomije, Peking je uskočio kao ključni spasitelj – ali po svojim pravilima.
Profesor Bjorn Alexander Düben sa Univerziteta Jilin u Kini ističe da je Xijeva posjeta izuzetno simbolična – ne samo jer je bio jedan od rijetkih svjetskih lidera koji su došli u Moskvu, već i zato što s Putinom ima najintenzivniju komunikaciju u poređenju s drugim svjetskim liderima. No iza te “lične povezanosti” krije se duboka zavisnost: Rusija sve više prodaje sirovine Kini, a zauzvrat dobija tehnologiju i industrijsku robu koju ne može nabaviti sa Zapada.
U 2022. godini, Peking i Moskva potpisali su “partnerstvo bez granica” – na papiru ravnopravan savez, ali u praksi jasno asimetričan. Kineski uvoz ruske nafte, gasa i sirovina eksplodirao je, dok Kina istovremeno snabdijeva Rusiju “dvostruko korisnim” proizvodima – civilnim i vojnim. Bez tih proizvoda, ruska ratna mašinerija ne bi mogla nastaviti agresiju u Ukrajini.
Dok se Kina formalno drži “neutralne” pozicije prema sukobu u Ukrajini, njeni ekonomski i logistički potezi jasno govore suprotno. Putinova Rusija više nije samostalni akter, već satelit u orbiti kineskih geopolitičkih interesa. Peking koristi sniženja u cijenama ruske nafte i gasa, dok evropske zemlje pokušavaju smanjiti energetsku zavisnost od Moskve. Rusija je sada najveći kineski dobavljač sirove nafte, obuhvatajući gotovo petinu njenog uvoza.
Uz ekonomske veze, produbljuje se i vojna saradnja: zajedničke vježbe, razmjena vojne tehnologije, koordinacija na diplomatskom planu. Düben upozorava da bi bez kineske podrške, Moskva već bila u ozbiljnim problemima.
No, kineske firme su pod pritiskom. Američke “sekundarne” sankcije prijete kaznama svima koji posluju s Rusijom, pa mnoge kineske banke zaziru od saradnje. Ipak, kako trgovina sa SAD-om slabi, kineske firme bi mogle sve više ignorisati američke prijetnje i još čvršće se okrenuti Rusiji.
Znakovito je da je ruski izvoz sirove nafte u Kinu privremeno pao za 18% početkom ove godine, nakon što je američko Ministarstvo finansija sankcionisalo stotine brodova i kompanija uključenih u isporuku. No, Kina se brzo snašla: “flota iz sjenke” i alternativni platni sistemi omogućili su nastavak trgovine – dok Zapad nemoćno posmatra.
Jedna od centralnih tema Xijeve posjete bio je dugo planirani plinovod “Snaga Sibira 2”, kojim bi se godišnje transportiralo 50 milijardi kubnih metara gasa iz Sibira u Kinu. No iako Moskva taj projekat promoviše kao spas, Peking još nije ni potvrdio trasu. Ta činjenica najbolje odražava narušenu moć Rusije – ona ne diktira uslove, ona moli.
Ruski ministar energetike najavljuje “aktivne pregovore”, ali dogovor nije na vidiku. Kina zna da ima sve karte u rukama – ruska ekonomija je u škripcu, a Kremlj u očaju.
Partnerstvo bez granica? Možda na papiru. U stvarnosti – Peking kroji pravila, a Moskva kleči i potpisuje.
