Dok hiljade građana ove zemlje ljetuju na Jadranu, gužvaju se po tržnim centrima i raspravljaju o novim koalicijama u Kantonu Sarajevo, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić u tišini i uz osmijehe pred kamerama provode najopasniji plan u savremenoj historiji Balkana – mirnodopsko uništavanje Bosne i Hercegovine.
Bez metka, bez granate, ali s istom destruktivnom namjerom koja je 1992. godine pokrenula pakao nad ovom zemljom.
Ovaj put nema snajpera na Vrbanji, ali ima rezervni sastav policije RS-a. Nema tenkova na Grbavici, ali ima Beogradskih telegrama podrške Dodiku. Nema otvorenih vojnih pohoda – jer im više ni ne trebaju. Cilj je isti: razbiti Bosnu i Hercegovinu iznutra, iskoristiti institucionalne slabosti, međunarodni umor i domaću šutnju da se proglasi „legalno“ otcjepljenje entiteta koji nikada nije trebao dobiti ni ovlaštenja koja danas ima.
Dodik ne gradi rezervu policije – on gradi rezervu za rat
Kome treba rezervni sastav policije u mirnodopskoj zemlji, osim onome ko planira nered, haos, izazivanje sukoba i pripremu za konačni udar? Nema tu više nikakvog „čuvanja reda“, ni „sigurnosti stanovništva“. Dodik kreira sopstvenu silu odanih poslušnika – pod izgovorom zakona entiteta, a u direktnoj suprotnosti s Ustavom i Dejtonskim sporazumom.
I da ne bude zabune – ovaj potez nije izolovan incident. On je vrh ledenog brijega višegodišnje strategije: od negiranja genocida, do blokada državnih institucija, od uspostavljanja paralelnih vanjskih odnosa s Rusijom, Kinom i Mađarskom, do šikaniranja povratnika i ignorisanja odluka Ustavnog suda BiH.
Sada je na redu "policijska paravojska", sutra će to biti „vojska RS-a“, a prekosutra referendum o nezavisnosti. I sve to pred očima međunarodne zajednice i pod lažnom legitimacijom „unutrašnjih potreba RS-a“.
Beograd: Epicentar tihe invazije
Aleksandar Vučić ne puca. On šapuće. On ne šalje vojsku – on šalje novac, političku podršku, obavještajne strukture i diplomatske poruke pune dvosmislenosti. On koristi svaku diplomatsku priliku da kaže „poštujemo teritorijalni integritet BiH“, a svaku stvarnu političku da pošalje poruku: „RS ima pravo na svoj put“.
Nije ovo više ni hibridni rat. Ovo je klasična obavještajno-politička agresija – tempirana, koordinisana i potpuno svjesna. Ispod Vučićevog osmijeha krije se šamar državi Bosni i Hercegovini.
Srbija više nije “posmatrač”. Srbija je logistika. Srbija je ideološka baza, politički komandni centar i diplomatski štit za Dodikovu secesiju. Sve što Dodik radi – radi uz znanje, podršku i prešutno odobrenje Beograda.
Šta radi država Bosna i Hercegovina? Ništa.
U Sarajevu se političari bave ambicijama za fotelje, javne tendere, direktore, članske kartice i, naravno, ko će prvi osuditi genocid – ali samo kad se mikrofon uključi. Kad treba reagovati na stvarnu prijetnju državi, svi zašute. Trojka, SDA, DF, SBiH, HDZ, SNSD – svi učestvuju u nečemu što izgleda kao tiha kapitulacija pred agresijom.
Dok RS diže rezervni sastav, FBiH ne diže ništa osim ruku na sjednicama. Nema odgovora, nema odlučnosti, nema institucionalne samozaštite.
A zakon je jasan – Zakon o odbrani BiH predviđa aktivnu rezervu oružanih snaga. Gdje je ta rezerva? Gdje su pripreme? Gdje je ministar odbrane? Gdje je Predsjedništvo BiH?
Država se ne brani tvitovima i izjavama za medije. Država se brani zakonima koje sama donese – i implementira. Vrijeme je da se popuni aktivna rezerva OS BiH, ojača SIPA, osnaži DKPT, digitalizira OSA i stane čvrsto iza Ustava i zakona. Ne zato što hoćemo rat, nego zato što nas spremaju za poraz bez metka.
Građani, probudite se: Ovo nije politika – ovo je egzistencija
U školama će vam reći da je "mir najviša vrijednost". Jeste. Ali još viša vrijednost je – odbrana zemlje. Odbrana časti, teritorije i budućnosti. Ako ovako nastavimo, naši unuci neće učiti gdje su granice Bosne i Hercegovine – jer ih možda neće biti.
Ovo nije više poziv političarima – njima je odavno rečeno, ali ih nije briga. Ovo je poziv narodu. Jer kad država ne funkcioniše, odgovornost prelazi na građane.
Ne moraš uzeti pušku – ali moraš uzeti stav. Ne moraš marširati – ali moraš pitati: Dokle šutimo? Jer dok mi šutimo, neko tamo sprema plan kako da izbriše ime naše zemlje iz historije.
I neće to uraditi preko noći – to rade već danas, korak po korak, puzajući, uporno, perfidno, legalno na papiru – ali neprijateljski u suštini.
Bosna i Hercegovina je država. A država bez samoodbrane – nije država, već žrtva koja samo čeka dan kad će biti isporučena.
Vrijeme je da kažemo dosta. Da stanemo. Da se pripremimo. I da se više nikad ne desi da gledamo kako agresori marširaju, a mi – šutimo.
