Najava Radovana Viškovića, predsjednika Vlade Republike Srpske, krajem 2024. godine o uvođenju detaljnog nadzora nad radom 20 najvećih javnih preduzeća izazvala je mnoštvo reakcija i skeptičnih komentara. Prema njegovim riječima, izvještaj jedinice za nadzor pri kabinetu premijera obuhvatiće podatke o broju zaposlenih, platama, investicijama i odgovornosti. Međutim, mnogi sumnjaju da će ovaj izvještaj donijeti stvarne promjene.
Premijer je javno priznao postojanje zloupotreba u javnim preduzećima, navodeći primjere zapošljavanja iz političkih interesa, nekontrolisanog prijema radnika i manipulacija izbornim glasovima. Kao ilustraciju problema, Višković je naveo da trenutno u jednom od najvećih preduzeća ima preko 10.000 zaposlenih, gotovo dvostruko više nego prije desetak godina. Zapošljavanje, kako je tvrdio, vršeno je bez odobrenja Vlade, što je dovelo do smjena pojedinih direktora i pokretanja krivičnih prijava.
Unatoč ovim tvrdnjama, ostaje pitanje koliko su stvarno efikasne mjere koje Vlada preduzima. Premijer se pohvalio prijavama protiv određenih direktora i smjenama u velikim preduzećima, ali neki od smijenjenih i dalje zadržavaju pozicije u okviru sistema. Takođe, ostaje nejasno zašto se godinama odgađaju izvještaji o radu javnih preduzeća u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što dodatno povećava nepovjerenje u transparentnost procesa.
Budžetska očekivanja vezana za javna preduzeća također su značajno smanjena. Planirani prihodi od dividendi u 2024. godini iznosili su 100 miliona KM, ali su rebalansom sniženi na svega 14,5 miliona KM. Za 2025. godinu predviđa se skromnih 30 miliona KM, što ukazuje na ozbiljne izazove u funkcionisanju ovih preduzeća.
Iako Vlada Republike Srpske ističe potrebu konsolidacije javnih preduzeća, skeptici smatraju da su najave premijera samo još jedna u nizu populističkih izjava, bez konkretnih rezultata. Prethodne godine obilježene su nedostatkom značajnih reformi, što izaziva pitanja o stvarnoj volji i sposobnosti vlasti da se suoči s problemima.
Analiza rada javnih preduzeća mogla bi otkriti slabosti u upravljanju, ali stvarne promjene zahtijevaju više od identifikacije problema. Potrebno je uspostaviti odgovornost za prošle propuste, ali i definirati jasne planove konsolidacije, kako bi se osiguralo da se preduzeća ne koriste kao sredstvo političke moći ili izvor finansijskih gubitaka. Sve dok se to ne dogodi, građani će i dalje snositi posljedice kroz više poreze i povećane troškove usluga.
