Radovan Višković, bivši premijer Republike Srpske, još uvijek nije preuzeo funkciju direktora Javnog preduzeća "Autoputevi RS", iako je njegova imenovanje najavljivano odmah nakon ostavke s premijerske funkcije 18. augusta 2025. godine.
Svi znakovi ukazuju da je ovaj prelazak manje novi posao, a više politički performans, pun komplikacija i, moglo bi se reći, privatnih autoputeva kroz javnu upravu.
OFAC lista i “blokada autoputa”
Već nekoliko sedmica, dolazak Viškovića na mjesto direktora blokiran je od strane Nadzornog odbora, a jedan od ključnih problema je – pažnja – njegova pojava na američkoj OFAC listi. Da, lista sankcioniranih pojedinaca koja bi, u teoriji, mogla otežati projekte "Autoputeva RS". U praksi, međutim, to izgleda kao da birokratski sistem pravi “zastoj na autoputu” kako bi se novi direktor privezao na pravu traku – ili barem da se stvori iluzija kontrole.
I dok se građani pitaju hoće li projekti ikada krenuti, Višković se, kao pravi veteran političkog teatra, već priprema da preuzme funkciju i “konkretno se posveti upravljanju autoputevima”, pokazujući kako javna preduzeća često postaju privatni autoputevi za bivše lidere.
Nadzorni odbor – nova stara ekipa
Nakon ostavke Viškovića s premijerske pozicije, Vlada RS je razriješila kompletan Nadzorni odbor, no novi NO i dalje uključuje članove koji su ranije smijenjeni. Rezultat? Sjednica na kojoj se raspravlja o izboru novog direktora i dalje ne može biti održana. Predsjednik Nadzornog odbora Dalibor Panić pokušava smiriti situaciju i objašnjava da imenovanje direktora ne zavisi isključivo od NO, već i od Skupštine preduzeća – što znači da birokratski labirint čeka da “svoje kaže” Vlada RS.
Ministar saobraćaja i veza, Zoran Stevanović, ipak obećava da bi sjednica i formalno imenovanje Viškovića moglo biti realizovano “u narednih nekoliko dana”. Građani, s druge strane, gledaju na ovo sa skepsom i blago podsmehom: koliko puta smo već čuli “uskoro” u kontekstu javnih preduzeća?
Direktorski san bivšeg premijera
Višković, dok je još bio premijer, otvoreno je govorio o planovima za "Autoputeve RS" i naglasio da želi da mu sljedeći posao bude upravo direktor preduzeća. Njegov argument? Fokus na konkretne probleme sektora saobraćaja i infrastrukture. U realnosti, mnogi bi rekli da je riječ o premeštanju iz premijerske fotelje u privatnu kabinu javnog preduzeća – mjesto gdje može kontrolisati tok novca, projekte i, naravno, svečane otvaranja autoputeva.
Odlazak sa premijerske funkcije izazvao je brojne reakcije javnosti, a kritičari ističu da je prelazak na direktorsku poziciju više simbol političke privilegije nego profesionalne degradacije. Višković, naravno, tvrdi da u tome vidi priliku da se posveti “važnim projektima”.
U BiH, i posebno u RS, politika često liči na kružnu traku: bivši premijeri, ministri i funkcioneri rotiraju kroz javna preduzeća, kontrolišući resurse i projekte. Radovan Višković je posljednji primjer tog fenomena – čovjek koji je prošle sedmice bio premijer, a sljedeće se očekuje da sjedi u direktorskoj fotelji i upravlja autoputevima, dok birokratske prepreke i sankcije OFAC liste izgledaju više kao kulisa za politički performans nego realna prepreka.
U konačnici, javnost posmatra, prekrštenih ruku, kako politika i infrastruktura postaju privatni autoput, a putnici – građani – samo prate znakove “Uskoro otvaranje” dok vozni red još uvijek kasni.
