Turska sve više usmjerava svoje goste ka vjerskom turizmu i bogatom kulturno-istorijskom naslijeđu.
Spomenici koje je iza sebe ostavio jedan od najvećih graditelja svijeta, Kodža Mimar Sinan, sve su više u centru pažnje turista sa Balkana, jer je upravo on gradio na našim prostorima za vrijeme Osmanskog carstva.
Ovom graditelju povjeren je čuveni most Mehmed paše Sokolovića na Drini, između Bosne i Hercegovine i Srbije.
Sulejmanija - "neuništiva" džamija na Bosforu
U Turskoj, fascinantna građevina prkosi vremenu, Sulejmanija džamija.
Kako kažu, na njegovu izgradnju utrošeno je 3.000 kilograma zlata, a u izgradnju je bilo uključeno oko 4.000 radnika.
Izgradnju ove bogomolje, koja je danas nezaobilazno mjesto za sve posjetioce Istanbula, podigao je Sinan za jednog od najvećih osvajača i vladara, Sulejmana Veličanstvenog, čiji su život mnogi u Srbiji upoznali gledajući popularnu seriju .
Među simbolima njegove neprikosnovene vladavine je, upravo, Sulejmanija džamija, podignuta sredinom 16. vijeka na brdu sa kojeg se pruža nevjerovatan pogled na cijeli grad.
Postoji legenda da je sultan Sulejman dugo razmišljao o izgradnji velike džamije, ali nije mogao odlučiti gdje da je sagradi. Usnio je san u kojem mu se ukazao poslanik Muhamed i za ruku ga vodio do mjesta gdje je sagrađena jedna od najvećih monumentalnih građevina, ne samo u Turskoj, već i u cijelom svijetu.
Stručnjaci kažu da je konstrukcija zgrade toliko čvrsta da je preživjela stotinu zemljotresa, a da se na zidovima nije pojavila ni najmanja pukotina. Zato ga zovu "neuništivim".
Arhitekta Mimar Sinan na ovom objektu pokazao je svoju neprikosnovenost u arhitekturi tog vremena. Unutar džamije je postavljen ventilacioni sistem, a u vrijeme kada struje nije bilo ni na vidiku, Sulejmanija je bila osvijetljena sa 275 uljanica.
Tokom izgradnje velike Sulejmanije džamije 1550. godine, Mimar Sinan je iskopao drenažne tunele kako bi zaštitio temelje od vlage.
Ova džamija pored Aja Sofije definitivno je najposjećenija lokacija u Turskoj.
Ljudi iz cijelog svijeta dolaze ovdje da udahnu dašak slavne istorije.
Šehzade – simbol očeve tuge
Veličanstvena Šehzade džamija u Istanbulu simbol je očeve tuge za prerano preminulim sinom.
Riječ Šehzade na turskom znači princ. Poznato je da je Šehzade džamija podignuta po naredbi sultana Sulejmana I kako bi se ovjekovječilo sjećanje na njegovog najdražeg sina Mehmeda (prvo dijete od njegove voljene supruge Hurem Sultan).
Prestolonasljednik - Šehzade Mehmed neočekivano je preminuo u dvadeset i jednoj godini. Za sada, uzrok njegove smrti nije potpuno jasan.
Postoje legende da je Šehzade Mehmed umro od malih boginja, a druga priča kaže da je to bila prirodna smrt.
Povjesničari smatraju da se džamija Sehzade s pravom smatra Sinanovim prvim i značajnim djelom, koje je postavilo temelje za novi stil u klasičnoj osmanskoj arhitekturi. Izgradnja džamije trajala je samo četiri godine. Počelo je 1544.
Uzdignuti temelji džamije čuvaju malu tajnu. Ispod je bazen, zahvaljujući kojem je zgrada hladna ljeti i uvijek topla zimi.
Selimija - Sinanovo remek-djelo
Na par sati vožnje u gradu Jedrene (Edirne), tik uz granicu sa Bugarskom, nalazi se Selimija džamija, koja se smatra Sinanovim remek-djelom.
Izgrađena je u vrijeme sultana Selima II. Nalazi se u centru grada Jedrena i dominira krajolikom. Minareti su visoki oko 90 metara.
Međutim, posebnost džamije ogleda se i u njenoj kupoli koja dominira unutrašnjosti i izgleda kao da lebdi nad otvorenim prostorom džamije.
Ima prečnik od skoro 32 i visinu od 45 metara.
Duševne bolesti su se liječile muzikom
Nedaleko od njega nalazi se veoma značajan kompleks koji je sagrađen po nalogu sultana Bajazita II, djeda Sulejmana Veličanstvenog. Vladao je od 1481. do 1512. godine i sagradio zadužbinu u Jedrenu koja i danas oduševljava svojom veličinom i ljepotom. Nevjerovatno je da je početkom 16. vijeka ovaj osmanski vladar u okviru ovog kompleksa u Jedrenu podigao duševnu bolnicu u kojoj su se liječili ranjenici oboljeli od duševnih bolesti izazvanih ratovima. Ove bolesti su danas poznate kao posttraumatski ratni sindrom, a ljekari u ovoj bolnici koristili su napredne metode još u 16. vijeku.
Zanimljivo je da se psihički bolesnici liječe muzikom, pjenušavom vodom i mirisima iz obližnje bašte.
Bajazitov kompleks pretvoren je u muzej koji je 2004. godine proglašen najboljim u Evropi.
Gledaoci serije "Sulejman Veličanstveni" Jedrene su zapamtili kao grad u koji sultan voli da ide u lov, ali i povremeno boravi u tamošnjoj palati. Nažalost, palata se danas ne može vidjeti jer je uništena tokom tursko-ruskog rata i nakon ulaska ruskih snaga. Arheolozi pokušavaju da restauriraju ostatke i rekonstruišu i ovo obilježje.
Vijekovima ispred drugih graditelja
Osmanski arhitekta Mimar Sinan gradio je građevine vodootpornim malterom od gašenog vapna i agregata od mješavine gline i pijeska. Legenda kaže da je arhitekta dodavao neobičnu kombinaciju bjelanaca nojeva jajeta i luka kako bi mješavina maltera bila jača.
Stoljećima prije nego što su Japanci počeli primjenjivati seizmičke izolatore na svoje zgrade, postigli su slične rezultate postavljanjem upijajućih elemenata između tla i temelja svojih struktura koji bi mogli biti otporni na potres.
Svaki korak u procesu izgradnje bio je ključan za inženjerskog genija, koji bi postavio temelje zgrade i čekao jednu do dvije godine da se tlo slegne prije nego što bi nastavio sa izgradnjom.
