Najveći infrastrukturni projekat u Bosni i Hercegovini u posljednje tri decenije – dionica Koridora 5C Medakovo – Ozimice – formalno napreduje prema planu. Mehanizacija bruji duž 21 kilometra trase, mostovi niču, vijadukti se podižu, a radovi na tunelu Crni vrh ulaze u završnu fazu priprema za probijanje. Na otvorenom dijelu trase vidljivo je intenzivno gradilište: grade se petlja, dva odmorišta, osam velikih mostova, desetine nadvožnjaka i podvožnjaka. Polovina mostova već je završena, dok se ostatak očekuje u proljetnoj sezoni.
No, dok mašine rade, nad cijelim projektom lebdi pitanje zbog kojeg se čak i u Briselu podigla obrva: da li je dio procesa nabavki za ovu dionicu bio namješten?
Jer, iako se na terenu odvija najveća investicija u državi, ispod površine odvija se nešto drugo – istraga Evropskog javnog tužilaštva (EPPO) iz Venecije, koje je označilo nekoliko osoba iz BiH kao osumnjičene za manipulacije u postupku vrijednom milione eura. Prema onome što je EPPO već objavio, sumnje su pokrenute nakon dojave Evropske investicione banke, a istraga italijanskih karabinjera ukazuje na ozbiljne nepravilnosti u procesu izbora nadzora radova.
DIONICA BEZ RADOVA – ISTRAGA KOČI PROJEKAT
Suprotno od ostatka trase, na poddionici Ozimice – Poprikuše vlada potpuna tišina. Ne zato što nema mašina, već zato što proces nadzora nikada nije validno okončan. Tamo se nije zabio nijedan bager upravo zbog toga što nadzor – ključni element za početak radova – nije izabran.
U samoj srži kontroverze nalazi se sumnja da je tokom postupka ocjenjivanja ponuda došlo do “fotofiniša”, gdje je drugorangirani ponuđač, zahvaljujući aritmetičkoj korekciji vrijednoj stotine hiljada eura, preko noći postao prvorangirani. Da li je posrijedi bila greška ili sofisticirani mehanizam pogodovanja – o tome sada odlučuju evropski tužioci.
Taj tender je poništen. Raspisan novi – poništen opet. Dva postupka, dva puta ista nelogičnost: ponuđač koji je prvobitno bio daleko od pobjede, iz nekog razloga završava na vrhu. A riječ je o jednoj od najskupljih dionica u državi, gdje kilometar autoputa prelazi 40 miliona KM.
EVROPA GLEDA – A DOMAĆA TUŽILAŠTVA ŠUTE
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da istragu vodi Venecija, a ne Sarajevo. Evropski tužioci, izvan granica BiH, došli su do informacija koje domaće institucije, stacionirane u istoj državi gdje se sve odvija, nikada nisu formalno otvorile. To otvara ozbiljno pitanje: kako je moguće da evropski istražitelji registruju sumnje u manipulacije, dok domaći organi već godinama ostaju pasivni kada se radi o milionskim tenderima?
EPPO je potvrdio da je istraga u toku i da trenutno ne može iznositi dodatne detalje, kako se ne bi ugrozila procedura. U prevodu: slučaj je ozbiljan, i tek slijedi rasplet.
AUTOCESTE POD PRITISKOM – PRSTOM UPRIJETILI PRETHODNICIMA
S druge strane, aktuelna uprava Autocesta kategorično odbacuje tvrdnje o zloupotrebi evropskog novca. Njihova verzija priče glasi: sve je izmišljeno, a iza navoda stoje ljudi iz ranijih struktura koji žele skrenuti pažnju sa vlastitih afera. Trenutna uprava tvrdi da je prijava motivisana obračunima, te da su se ranije nabavke vodile interesno, a sadašnji procesi pokušavaju ispraviti staru štetu.
Kako god okrenuli, činjenica je da EPPO ne pokreće istrage na osnovu paušalnih optužbi. A činjenica je i da gradilište jedne od ključnih dionica stoji – ne zbog tehnike ili geologije, nego zbog papira, odluka i sumnji.
PROJEKAT IDE DALJE, ALI SJENA OSTALA
Dok se mostovi podižu, dok se tunel priprema za proboj, a trasa napreduje, pitanje nadzora nad Ozimice – Poprikuše i dalje visi u zraku. A bez nadzora nema ni gradnje.
Autoput Medakovo – Ozimice danas je ogledalo dvije stvarnosti BiH: – na terenu mašine rade kao u Njemačkoj, – ali iza kulisa institucije funkcionišu kao da je još tranzicija 1997. godine.
I zato je ova dionica, i prije nego što je završena, postala simbol – ne samo gradnje, nego i nadmetanja između evropskih standarda i domaćih navika.
