"Vratila se atmosfera razgovora i dogovora, a držimo i neki ritam, što smatram važnim, čak i kada ne postignemo dogovor o svemu što mislimo da je moguće i potrebno," izjavio je danas Nermin Nikšić, lider SDP-a.
Naizgled nevina izjava mogla bi se protumačiti kao opis nekog folklornog druženja, a ne ozbiljnih pregovora koalicije koja vodi državu s ambicijom ulaska u Evropsku uniju. No, izgleda da je Nikšiću ritam važniji od rezultata. Ugodna atmosfera nije izostala — valjda zahvaljujući grijanju u Mostaru, koje je zamijenilo žalbe na hladnoću pričom o harmoniji.
Ipak, harmonija koalicije HDZ-SNSD-Trojka više podsjeća na zloglasnu metaforu iz pjesme: "u nje njiva velika, a njegov posjed mali." Želje su velike, ali rezultati gotovo nevidljivi.
Gubljenje vremena u sjeni političkih igara
Ovakav ležeran pristup dok rokovi neumoljivo ističu sve više iritira građane. Jasno je da je pregovarati s HDZ-om i SNSD-om izazovno, ali i to je bilo poznato prije formiranja ove koalicije. Stranke Trojke slavile su rušenje SDA kao vrhunac političkog uspjeha, optužujući ih za sve probleme. Međutim, sada zaboravljaju da su HDZ i SNSD upravo ti "bivši" čiju su politiku kritikovali.
Građani, naravno, ne vjeruju izjavama da "godina nije propala," bez obzira na optimizam Dragana Čovića. Trojka je od formiranja vlasti uvjeravala javnost da su oni donosioci promjena, da će kompromisi donijeti rezultate jer, eto, "više nema SDA."
No, stvarnost je drugačija. Milorad Dodik i Dragan Čović postavljaju zahtjeve koji direktno kontriraju uslovima Evropske unije, dok BiH stagnira.
Gdje je izvinjenje, gospodine Nikšiću?
Januar 2023. godine donio je Nikšićevu hrabru izjavu: "Ako se pokaže da smo u krivu, izvinjit ćemo se i povući." Gotovo dvije godine kasnije, izvinjenja nema, iako su partneri iz HDZ-a i SNSD-a jasno pokazali da nemaju namjeru raditi na integracijama niti na stvaranju funkcionalne države.
Čini se da je "ritam" pregovora Nikšiću bio važniji od konkretnih rezultata. Njegovi partneri koriste situaciju kako bi ostvarili isključivo svoje interese, dok Trojka alibij traži u SDA, tvrdeći da kantonalni premijeri ometaju Plan rasta. Činjenica je, međutim, da je upravo Čović taj koji blokira procese koristeći mehanizam koji je kreiran s ciljem paraliziranja države.
Kome ritam donosi korist?
Za građane BiH, ove izjave i pregovori ne znače ništa. Nikšiću, Konakoviću i Forti preostaje samo da nastave pričati o "dobroj atmosferi," dok Dodik i Čović nastavljaju s ucjenama. Sve to dok država gubi dragocjeno vrijeme, a građani ostaju taoci neostvarenih obećanja i političkih eksperimenata.
Na kraju, možda je vrijeme da se prestane pričati o ritmu i atmosferi, a počne raditi na rješavanju stvarnih problema. Jer, koliko god bila "prijatna," prazna priča nikada nije pomogla običnim ljudima.
