Snijeg koji od jučer prekriva Bosnu i Hercegovinu kao da je zaledio i političke lidere projekta „Trojka“, koji u tišini posmatraju kako zemlju potresaju ozbiljni udari na njen ustavni poredak. Ovaj politički savez, nametnut radi koalicije sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, sada djeluje poput fantoma koji povremeno iskrsne samo da bi branio prijatelje s onu stranu zakona. Za sve ostalo – muk.
Dok Dodikova retorika i djela svakodnevno urušavaju temelje Bosne i Hercegovine, članovi Trojke uporno izbjegavaju odgovornost. Njihova strategija čini se jednostavnom – ćutati, sakriti se od očiju javnosti i nadati se da će proći neprimijećeni. Međutim, posljedice ove neodgovornosti postaju sve očitije, a opasni politički procesi nastavljaju da jačaju.
Iznenađenje je izazvala vijest da je Tužilaštvo BiH, koje vodi Dodikov kadar Milanko Kajganić, pokrenulo istragu o mogućem udruživanju za podrivanje ustavnog poretka. Ironično, Dodik je nekada poručivao da „ili će Kajganić biti na čelu tužilaštva, ili će na ulazu stajati bodljikava žica“. Uprkos ovom simboličnom koraku, reakcije iz Trojke potpuno su izostale. Ni najjednostavnijim saopćenjem nisu pokazali spremnost da stanu u odbranu ustavnog poretka svoje države.
Ova tišina podsjeća na sramne trenutke iz prošlosti, poput odluka ratnog zločinca Fikreta Abdića da sarađuje s agresorima, dok se borio protiv patriotskih snaga. Danas, sličnu veleizdaju vidimo u postupcima Elmedina Konakovića, Nermina Nikšića i Edina Forte, koji, radi koalicionog mira s Dodikom, okreću glavu od prijetnji secesijom. Njihova pasivnost kao da poručuje da je Banja Luka negdje daleko, u nekom imaginarnom svijetu, a ne u srcu Bosne i Hercegovine.
Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, s dnevnim redom koji otvoreno prijeti rušenju Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustavnog poretka, zahtijevala bi hitnu reakciju državnih institucija. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i ministar odbrane Zukan Helez morali bi odmah zatražiti sastanak s Predsjedništvom BiH i alarmirati NATO. No, umjesto toga, oni se bave trivijalnostima na lokalnom nivou, kao da su diplomatski i sigurnosni izazovi države tuđi problem.
Dok Dodik gradi politički okvir za secesiju, a Čović tiho radi na ostvarenju trećeg entiteta, lideri Trojke ostaju nijemi. Njihova tišina – bilo da je motivisana strahom, oportunizmom ili političkim kalkulacijama – sve više liči na izdaju. Ovo su trenuci kada država zahtijeva odlučne lidere s vizijom, ali Trojka pokazuje da nije dorasla ovom izazovu. Njihovi prioriteti su jasni: politički dogovori i lični interesi, a ne odbrana teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Nažalost, Bosna i Hercegovina ne može sebi priuštiti luksuz takvih lidera. Građani, patriotske snage i svi oni koji ovu zemlju vole moraju preuzeti inicijativu. Vrijeme je da se jasno poruči – izdaja neće postati norma. Generacije prije nas krvlju su branile ovu zemlju, i taj amanet se ne smije izdati. Bosna i Hercegovina mora ostati suverena i nedjeljiva, bez obzira na izdajnike koji trenutno zauzimaju važne političke pozicije.
