Dok se Federacija Bosne i Hercegovine još uvijek bori sa osnivanjem radnih grupa i pisanjem strategija koje završe u ladici, Republika Srpska je bez mnogo pompe otvorila vrata digitalnom novcu. Agencija za bankarstvo RS-a dala je licencu hrvatskoj kompaniji Aircash, omogućivši građanima ovog entiteta da koriste digitalni novčanik za online plaćanja, međunarodne transfere i isplate na više od 200.000 lokacija — od benzinskih pumpi do supermarketa.
Zašto je to moguće u RS-u? Zato što imaju zakon. Jednostavno. Dok se u Sarajevu mudruje ko bi trebao preuzeti odgovornost i ko će se zamjeriti bankarskom lobiju, RS je bez puno filozofiranja stvorila regulatorni okvir i omogućila građanima da svoj novac koriste kako žele.
U Federaciji, naravno, ništa novo. Nema zakona, nema inicijative, nema čak ni rasprave na tu temu. Prema riječima ekonomiste i zastupnika u Parlamentu FBiH, zakon o elektronskom novcu nije bio ni na dnevnom redu, niti postoji ikakva naznaka da bi mogao biti. Vlada šuti, Ministarstvo finansija glumi statistu, Agencija za bankarstvo se pravi slijepa, a Parlament se pravi da tema ne postoji. I tako godinama.
Zašto? Zato što se, kako kažu upućeni, bankama ne isplati da građani imaju jeftinije, brže i dostupnije načine raspolaganja svojim novcem. Elektronski novac znači manje provizija, manje čekanja na šalterima i manje potrebe da vas bankarski činovnik gleda s visine dok vam prodaje treću karticu. To je udar na bankarski monopol i sistem koji je u FBiH svetinja.
Naravno, ne treba se zavaravati da su motivi RS-a sasvim čisti. Dio razloga leži i u pokušajima da se zaobiđu međunarodne sankcije koje pritišću dio političkog vrha ovog entiteta. Ali makar su usput omogućili i građanima da nešto imaju od toga.
A šta rade banke u FBiH? Igraju dvostruku igru. Pred kamerama pričaju o digitalizaciji, mobilnom bankarstvu i aplikacijama koje štucaju na svakoj drugoj transakciji, a iza kulisa lobiraju da zakon o elektronskom novcu nikad ne ugleda svjetlo dana. I tako svi sretni — banke pune džepove, političari pune fotelje, a građani prevrću po džepovima marke za provizije.
Na kraju, svi govore kako je problem u "regulativi" koja kasni za tehnološkim napretkom. Naravno da kasni — kad je niko ne piše. I niko je ne želi napisati. Jer bi to značilo kraj jedne fino uhodane mreže u kojoj su svi sretni, osim onih koji pune tu mrežu.
Dok RS već omogućava građanima da biraju gdje će i kako upravljati svojim novcem, Federacija ostaje taoc sopstvenog kukavičluka, bankarskog kartela i nesposobnosti vlasti da uhvati korak sa ostatkom civilizovanog svijeta. A građani, kao i uvijek, zadnji saznaju i prvi plate.
