U vrtlogu administrativnih odluka koje rudnicima donose samo dodatne probleme, rudnici uglja u Bosni i Hercegovini suočeni su s nevjerovatnom apsurdom – plaćanjem poreza na ugalj koji nisu uspjeli naplatiti.
Iako je ovaj niski kvalitet uglja korišten za proizvodnju električne energije u termoelektranama, rudnici poput tuzlanske Kreke, Breze i Đurđevika sada moraju izdvojiti milione maraka za porez na vrijednost koju nisu ni ostvarili. Ova neshvatljiva situacija, koja pokazuje koliziju državnih odluka, dodatno opterećuje rudnike u trenutku kada se mnogi od njih tek počinju oporavljati od ranijih finansijskih teškoća.
Prema Sinanu Husiću, predsjedniku Sindikata radnika rudnika uglja u Federaciji BiH, ovaj slučaj jasno odražava neusklađenost državnog aparata. „Država se sukobljava sama sa sobom,“ naglašava Husić, ističući kako su cijene uglja koje rudnici isporučuju Elektroprivredi BiH nametnute upravo od strane države. Međutim, Elektroprivreda odbija platiti isporučeni ugalj koji ne ispunjava zadate toplotne standarde, iako su ti kriteriji također postavljeni od strane države. Da paradoks bude veći, država sad traži naplatu PDV-a na sav proizvedeni ugalj – iako nije sve naplaćeno od kupca.
Visoki porezi na „nepostojeću“ zaradu
Tuzlanska Kreka, na primjer, suočena je s nevjerovatnim finansijskim udarcem – poreznim obavezama koje dostižu gotovo 16 miliona KM za posljednje tri godine. I dok su rudnici na papiru dio Koncerna Elektroprivrede BiH, u praksi moraju iz sopstvenih, već osiromašenih sredstava plaćati dugove koji nastaju zbog nespretno postavljenih zakonskih odredbi. Da bi se „spasila“ od ove konfuzije, Kreka će morati izdvajati čak 600.000 do 700.000 KM mjesečno naredne tri godine, što je ogroman udar na njene resurse. I Breza je suočena s obavezom plaćanja od preko 400.000 KM, dok Đurđevik mora izdvojiti oko četiri miliona KM.
„Na ovaj način, rudnici u Federaciji BiH oštećeni su za preko 100 miliona KM,“ kaže Husić, naglašavajući da je jasno kako se ovom politikom pogoršava već ionako teška situacija rudarskog sektora. On dodaje da su neki rudnici, poput Kaknja i Begića-Bištrani, napokon počeli ostvarivati pozitivne rezultate u proizvodnji, što čini ovaj finansijski pritisak dodatno obeshrabrujućim.
Nepoželjni ugalj za socijalno ugrožene
Sindikat je, u pokušaju da pronađe rješenje za ovaj problem, predložio da se nekvalitetni ugalj, koji Elektroprivreda ne želi platiti, vrati rudnicima, kako bi ga oni mogli distribuirati socijalno ugroženim stanovnicima. „Između nameta i neplaćenog uglja, rudnici se suočavaju s potencijalnom krizom koja bi mogla narušiti stabilnost cijele rudarske industrije,“ ističe Husić. Iako bi ovaj prijedlog mogao imati socijalnu vrijednost, zahtjev sindikata je ignorisan, ostavljajući rudnike da se bore s nejasnim zakonskim odredbama.
U ovom trenutku, rudnici razmatraju mogućnost pokretanja inicijative za izmjene i dopune Zakona o PDV-u putem Elektroprivrede BiH, ali Husić ističe da su šanse za uspjeh niske, s obzirom na složenost administrativnih procedura i političke nevolje u zemlji.
S jedne strane, rudnici su, zahvaljujući dugogodišnjem radu i trudu, konačno počeli stabilizovati proizvodnju i ostvarivati dobre rezultate, a s druge, suočeni su s apsurdnim nametima koji ih vraćaju u finansijski kolaps. Kako sada stvari stoje, BiH bi mogla izgubiti vrijedne resurse i radna mjesta zbog nesposobnosti države da uskladi svoje vlastite zakone i interese.
Iako je ugalj odavno ključni izvor energije u BiH, rudnici koji ga proizvode postaju žrtve zakona i odluka koje im više ne omogućavaju da funkcionišu u skladu s tržišnim zakonitostima. U takvoj situaciji, radnici i njihove porodice ostaju između čekića i nakovnja, dok država, paradoksalno, nastavlja naplaćivati porez na ono što niko nije htio – ugalj niske kalorične vrijednosti, simbol neusklađenosti bh. sistema.
