
U aprilu 2021. godine, pod sjenom Bjelašnice, dogodio se čin koji je trebao ostati sakriven u zaboravu političkih spletki i institucionalne sile. U srcu ove drame, u kojoj su se miješali interesi, laži i korupcija, našao se načelnik Općine Trnovo, Ibro Berilo.
Rušenje objekata na Bjelašnici bilo je više od obične općinske akcije; bilo je to brutalno ispoljavanje moći jednog čovjeka koji je godinama vladao malom općinom, ali i prkosno pokazivanje pravila igre koja je postavio sam za sebe.
Ono što je javnosti tada predstavljeno kao neophodna akcija rušenja nelegalno izgrađenih objekata, ubrzo je otkrilo dublje slojeve ove priče. U fokusu se našao objekat koji je godinama bio predmet spora između Općine i Muhameda Švrakića. Taj objekat, izgrađen na zemljištu koje je, kako se kasnije ispostavilo, nezakonito prodano, bio je samo jedan u nizu sličnih slučajeva u kojima su privatni interesi i politički utjecaj izbrisali granice zakona.
Berilo, dugogodišnji vladar Trnova, nije slučajno odabrao ovaj trenutak za intervenciju. Rastući apetiti za moći i profitom natjerali su ga da povuče potez koji će osigurati nastavak njegove dominacije, ali i prikriti tragove svoje sistemske korupcije. U trenutku kada su se političke prilike promijenile, a istrage počele zadirati u zakulisne poslove općinskog rukovodstva, rušenje je postalo nužnost, a ne pitanje izbora.
Akcija rušenja bila je izvedena s gotovo vojničkom preciznošću. U pratnji teške mehanizacije i policijskih snaga, inspektori su stigli na Bjelašnicu, a scene rušenja ostat će dugo urezane u sjećanje onih koji su svjedočili ovom činu. No, umjesto da ovim potezom demonstrira snagu zakona, Berilo je samo dodatno naglasio dubinu problema s kojima se BiH suočava – pravna nesigurnost, politički pritisci i korupcija postali su svakodnevica.
Vremenom, kako su se sudski procesi razvijali, postalo je jasno da je cijeli slučaj bio dio šireg plana. Istrage su razotkrile mutne radnje u kojima su se zemljišta prodavala po principu prijateljskih dogovora, a pravila igre mijenjala su se u hodu, ovisno o interesima onih koji su vukli konce. Uprkos zakonima koji jasno definiraju prava i obaveze vlasnika zemljišta, u praksi su se donosile odluke koje su išle na ruku nekolicini moćnika, dok su obični građani ostajali nemoćni pred silom sistema.
Bjelašnica je postala simbolom borbe između pravde i korupcije, između onih koji imaju moć i onih koji traže pravdu. Načelnik Berilo, sada uhapšen zbog sumnje u sistemsku korupciju, nije uspio izbjeći sudbinu koja ga je sustigla. No, pitanje koje ostaje jest koliko je još sličnih slučajeva ostalo skriveno u tamnim kutovima BiH, čekajući da ih neko iznese na svjetlo dana.
Bjelašnička epopeja nije samo priča o jednom rušenju; to je priča o sistemu u kojem moćnici oblikuju pravila, a građani ostaju zarobljeni u mreži nepravde i političkih igara.