Tenzije ponovo rastu u regionu Zapadnog Balkana. Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici sada izaziva kontroverzu.
Srpski političari vide taj dokument kao kolektivnu krivicu na svoj narod.
Simbolika je bila prijeteća. Milorad Dodik , lider bosanskih Srba i predsjednik Republike Srpske (RS), dijela Bosne i Hercegovine u kojem dominiraju Srbi, objavio je sredinom aprila iu prisustvu najviših zvaničnika Beograda da ne vidi "nema smisla ostati u Bosna“.
Ići ćemo u nezavisnost“, rekao je Dodik. Istovremeno je tvrdio, kako često ponavlja, da genocida u Srebrenici nije bilo .
Međutim, sada su Ruanda i Njemačka u Ujedinjenim nacijama predložile rezoluciju kojom bi Generalna skupština UN-a trebala proglasiti 11. jul Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Predstavnici vlada Srbije i RS oštro se protive ovoj rezoluciji jer smatraju da će ona kolektivno označiti srpski narod kao krivca.
Uznemirujuća su Dodikova nagađanja o tome kako se nositi sa 150.000 povratnika u RS, odnosno sa onim bosanskim Muslimanima koji su prognani tokom rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine, a koji su se nakon njegovog završetka vratili svojim kućama. Nakon što je nedavno izjavio da bosanski muslimani, koji čine preko 50 posto stanovništva Bosne i Hercegovine, treba da žive na 25 posto teritorije, Dodik je upozorio da bi u slučaju usvajanja rezolucije UN-a o Srebrenici jedina opcija bila biti mirna secesija od Bosne i Hercegovine.
"Ljudi u RS su ljuti i neće prihvatiti život sa bosanskim muslimanima", rekao je Dodik.
Negiranje genocida dio je Dodikovog repertoara
Dodikova izjava o 25 posto teritorije na kojoj bi Bošnjaci trebali živjeti u Bosni i Hercegovini podsjeća na retoriku koja je prethodila etničkom čišćenju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Sistematski i dobro planirani masovni zločini imali su za cilj brzo uklanjanje svega što nije srpsko u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovi zločini su dokumentovani, dokazani i, u slučaju Srebrenice, kvalifikovani kao genocid pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY).
Iako bosanskohercegovački zakon predviđa zatvorske kazne za negiranje genocida, Dodik je upravo to negiranje uvrstio u svoj repertoar. Sredinom aprila, uz prisustvo predsjednice Skupštine Srbije Ane Brnabić , održao je masovni miting u svojoj banjalučkoj tvrđavi, gdje je okupio više hiljada Srba, i ponovo negirao genocid u Srebrenici. Svoj govor je završio uzvikom: "Živjela Rusija!"
Putovanje u Rusiju
Nekoliko dana kasnije Dodik je zajedno sa stranačkim kolegom Nenadom Nešićem , koji je i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, otputovao u Rusiju. Tamo su se obojica sastali, između ostalih, i sa sekretarom ruskog Vijeća za nacionalnu bezbjednost Nikolajem Patruševom . Dodik i Nešić sa osmjesima na licima objavili su fotografiju iz aviona na kojoj su "tri prsta" - simbol srpskog etnonacionalizma. Nešić je nedavno na srpskoj televiziji izjavio:
„Moja zemlja je Srbija. Moja zemlja je Republika Srpska. Tačka!"
Zanimljivo je da i pored svih kršenja Dejtonskog sporazuma, koji je usvojen 1995. godine, čuvar tog mirovnog sporazuma - visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt - šuti. Schmidt je još u septembru 2023. godine zaprijetio Dodiku "ozbiljnim posljedicama" ako nastavi eskalirati krizu. No, bez obzira na to što Dodik nastavlja sa svojim secesionističkim težnjama, Schmidt šuti. Šmit redovno ocjenjuje beogradsku vladu kao korisnu za mirovni proces, koji se graniči sa besmislicom, piše DW .
Pripreme za najgori scenario
Mirovne trupe EUFOR-a, koje je EU angažirala da osiguraju provedbu Dejtonskog sporazuma, sada bi trebalo intenzivnije patrolirati područjima u kojima žive povratnici. U tu svrhu neophodno je povećanje ovih trupa. 150.000 potencijalnih žrtava, koje su već jednom prošle kroz pakao, bivši, a sada pokojni britanski visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, lord Paddy Ashdown, svojevremeno je nazvao "najsiromašnijim od siromašnih".
Prijetnje i retraumatizacija povratnika od strane Dodika su neizbježne. Zapad bi trebao djelovati preventivno kako bi spasio te ljude, na primjer, uz pomoć vojno osiguranih zaštitnih zona, mogućih akcija evakuacije i kroz zone zabranjenih letova, ako se dogodi najgori scenario.
Ovaj scenario možda zvuči nerealno, ali oni koji su preživeli srpske masakre u proljeće 1992. žive u atmosferi straha. Ovaj strah je vrlo realan, kada srpske četničke trupe svake godine nekažnjeno slave svoje masakre u Višegradu, kada Putinova nacionalistička bajkerska banda "Noćni vukovi" paradira RS-om, a predsjednik RS-a negira genocid.
Potencijal za eskalaciju
Za vrhovnog komandanta NATO-a za Evropu (SACEUR) generala Christophera Cavolija, situacija je ozbiljna. On je 17. aprila pred američkim Kongresom rekao:
“Situacija na Zapadnom Balkanu se pogoršala. Etničke tenzije u BiH imaju potencijal za eskalaciju." Prema riječima generala Cavolija, RS pokušava da "oslabi autoritet države" i odnose sa EU i NATO-om, dok istovremeno održava bliske veze sa Rusijom.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je izrazio duboku zabrinutost zbog "nastavka separatističke politike" u Bosni i Hercegovini.
Ana Brnabić je izjave generala Cavolija ocjenila kao "uznemiravajuću poruku" i zaprijetila:
“Bit će presedan ako proguraju rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a. Otvoriće Pandorinu kutiju. Neka im je Bog svima u pomoći šta će ovo donijeti.”
Sada je na slobodnom Zapadu da preduzme akciju kako bi spasio jedan od najuspješnijih mirovnih projekata od vremena Marshallovog plana. U septembru 2023. godine, NATO je na Kosovu impresivno dokazao da se sukob može ugasiti za nekoliko dana. Zapad bi sada trebao djelovati preventivno, kako bi spasio Bosnu i Hercegovinu.
