Washington mijenja ulogu u NATO-u, dvije komande prelaze u evropske ruke
Sjedinjene Američke Države su započele postepeno povlačenje iz svoje vodeće uloge u NATO-u, što signalizira duboku stratešku promjenu u načinu na koji Washington gleda na euroatlantski savez. Najnoviji korak u tom smjeru je odluka da se dvije glavne komande NATO-a, ona u Napulju i ona u Norfolku, predaju evropskim oficirima, čime se okončava višedecenijska tradicija da na ovim pozicijama vode američki vojni pripadnici.
Ova odluka ne predstavlja formalni izlazak SAD-a iz NATO-a, već funkcionalno i kontrolirano povlačenje iz vodstva saveza, u skladu s vizijom predsjednika Donalda Trumpa o "NATO-u predvođenom Evropom". Njegova administracija je jasno zahtijevala da evropske zemlje snose veći finansijski, politički i vojni teret za sigurnost svog kontinenta, smanjujući strukturnu ovisnost o Washingtonu.
Prijenos komandi iz Napulja i Norfolka nosi i simboličnu i praktičnu težinu. Napulj igra ključnu ulogu u Mediteranu i na južnom krilu NATO-a, dok je Norfolk neophodan za transatlantsku sigurnost i linije snabdijevanja između Sjeverne Amerike i Evrope. Primopredaja ovih pozicija signalizira da SAD povjeravaju Evropi vodstvo strateških područja koja su ranije smatrale bitnim za vlastite interese.
stovremeno, Washington je odlučio zadržati kontrolu nad tri važne operativne komande - zračnim, pomorskim i kopnenim - pokazujući da je ovo povlačenje selektivno i proračunato. SAD ne napuštaju NATO, već preoblikuju njegovu ulogu, prelazeći od apsolutnog vođe do garanta i strateškog podržavaoca.
Ovaj trend nije izolovan slučaj, već je usko povezan sa dosljednim kritikama predsjednika Trumpa upućenim NATO-u i načinu na koji SAD doprinose euroatlantskoj sigurnosti. Trump je tvrdio da NATO "previše košta SAD" i da bi evropske zemlje trebale pokriti više svojih troškova odbrane, optužujući Washington da snosi glavni teret kolektivne sigurnosti.
Trump i oni bliski njegovoj administraciji koristili su oštru retoriku o podjeli tereta, sugerirajući da bi Sjedinjene Države mogle preispitati svoju obavezu ako saveznici ne ispune ciljeve potrošnje, čak implicirajući da neće biti uključene u zaštitu onih koji ne doprinose dovoljno.
Ovaj kontekst objašnjava zašto prenos komandi nije samo tehničko-administrativno pitanje, već širi politički i strateški signal: američki stav se razvija prema obliku u kojem se od Evrope očekuje da postane glavni nosilac njene sigurnosti, dok SAD imaju za cilj da zadrže svoju ulogu u specifičnim operativnim komandama, ali bez direktne dominacije.
