Evropska komisija odlučila je usvojiti reformske agende za pet zemalja Zapadnog Balkana, dok je Bosnu i Hercegovinu ostavila po strani zbog neusklađenosti vlastitog plana reformi. Iako je napredak ka evropskim integracijama trebao biti jedan od ključnih prioriteta zemlje, trenutna politička situacija šalje suprotnu poruku. BiH se suočava s unutrašnjim nesuglasicama koje koče napredak, a politički akteri sve češće traže podršku na strani od koje Evropa ne dobiva poticaj, šaljući tako jasan signal EU o unutrašnjim razdorima i nesigurnosti oko stvarne posvećenosti evropskom putu.
Budući da je reformski Plan rasta za zemlje Zapadnog Balkana ključan za obezbjeđivanje sredstava i provođenje dugoročnih reformi, BiH se nalazi u izazovnom položaju u kojem je svaki dan kašnjenja korak dalje od ostvarivanja evropskih standarda. Suočeni sa stvarnošću koja uključuje brojne zakonodavne i institucionalne promjene, vodeći akteri u BiH moraju uložiti značajan napor u postizanje dogovora koji će napokon omogućiti implementaciju desetina zakona i propisa usmjerenih na evropske reforme.
Neriješeni odnosi unutar državne vlasti već godinama otežavaju proces evropskih integracija, a stalno se postavljaju minimalni zahtjevi umjesto konkretnih akcija. Najveći dio opstrukcija dolazi iz Banja Luke, gdje se politika održava u začaranom krugu odgađanja, bez stvarne posvećenosti evropskoj budućnosti. Ovakva politika postavlja ozbiljna pitanja o održivosti EU perspektive za BiH, dok zemlje regiona ostvaruju stabilniji napredak ka zajedničkom cilju.
Iz diplomatskih izvora u Washingtonu, dodatno se naglašava posvećenost međunarodnih partnera stabilnosti BiH. Najavljene su nove mjere protiv onih koji podrivaju ustavni poredak zemlje, a najnovije sankcije mogle bi uključiti visokopozicionirane političke aktere koji svojom politikom destabilizuju BiH i region. Tokom sastanka s predstavnicima Svjetske banke i međunarodnih finansijskih institucija, pažnja je posvećena mogućnostima ulaganja u ekološke projekte, jer je BiH sve više izložena klimatskim prijetnjama poput poplava i suša. Da bi se smanjili rizici od gubitka života i materijalnih šteta, ističe se potreba za značajnim ulaganjima u sanaciju rijeka, klizišta i drugih potencijalno opasnih područja.
Osim toga, privatni sektor bi moglao unaprijediti kvalitet javnih usluga, kao što su javna rasvjeta i upravljanje vodnim resursima. Kantonalne vlasti trenutno troše milione KM na održavanje stare infrastrukture, a prelazak na modernije opcije poput LED rasvjete mogao bi donijeti znatne uštede. Slično tome, razmatra se mogućnost davanja pod koncesiju Aerodroma Sarajevo, a možda i Mostara, što bi moglo otvoriti nove prilike za ekonomski razvoj i povećati efikasnost.
Pored ovih ekonomskih i političkih izazova, BiH se može pohvaliti da je iz države koja je nekada zavisila o humanitarnoj pomoći postala donator. Na primjeru Starog mosta, simbolu postkonfliktne obnove, BiH je pokazala put od primaoca do donatora. Na taj način, BiH šalje pozitivan primjer svijetu i podsjeća na transformaciju koja je moguća i u najtežim uslovima. Iako izazovi ostaju prisutni, ovaj korak ukazuje na zrelost i opredijeljenost zemlje da postane ravnopravni član međunarodne zajednice.
Iz perspektive budućnosti, jedini put naprijed jeste ozbiljan pristup reformama i odlučnost da se prevaziđu unutrašnje razlike. Evropski put za BiH može postati realnost, ali samo uz spremnost na konkretne akcije koje će omogućiti stvarnu promjenu.
