Protekla godina donijela je pregršt političkih spinova i samohvale, posebno od ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, koji se redovno pokušava predstaviti kao ključni akter navodnih uspjeha. Ipak, analiza pokazuje drugačiju sliku.
Politička scena Bosne i Hercegovine u protekloj godini bila je obilježena kontradiktornim narativima, među kojima se posebno ističu samohvalni istupi ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića.
Kao neformalni lider "Trojke" – političkog saveza ideološki različitih stranaka – Konaković je često nastojao sebi pripisati uspjehe koji su, u stvarnosti, bili daleko od njegovog doprinosa ili su, štaviše, rezultirali štetnim posljedicama.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Konaković se hvali donošenjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, ali istina je da nije bio uključen u njen nastanak. Njegova naknadna uključenost donijela je više štete nego koristi. Njegova izjava o mogućem korištenju Rezolucije kao osnove za ratnu odštetu izazvala je negativne reakcije u Srbiji, što je ugrozilo dugogodišnji trud onih koji su radili na njenom usvajanju. Da je ostao suzdržan, proces bi bio mnogo jednostavniji i uspješniji.
NATO integracije
Konaković često ponavlja kako je aktuelna vlast ubrzala NATO integracije, iako su činjenice suprotne. Pod pritiskom SAD, Komisija za NATO integracije preimenovana je u Komisiju za saradnju s NATO-om još za vrijeme prethodne vlasti, što Konaković pogrešno pripisuje sebi. Nadalje, aktuelno Vijeće ministara nije isporučilo nijedan novi Program reformi do kraja 2023. godine, dok je dostavljeni dokument iz 2024. godine apsurdan jer planira aktivnosti za godinu koja je već prošla. Ovakav propust ne samo da usporava integracije, nego i narušava kredibilitet BiH pred međunarodnim partnerima.
Evropski put BiH
Otvaranje pregovora s Evropskom unijom Konaković predstavlja kao rezultat rada njegove vlasti. Međutim, Evropska komisija je odluku donijela zbog geopolitičkih okolnosti uzrokovanih ruskom agresijom na Ukrajinu, a ne zbog učinaka vlasti u BiH. Aktuelna vlast usvojila je zakone koji nisu usklađeni s evropskim standardima, poput Zakona o VSTV-u i Zakona o sukobu interesa, zbog čega su ti zakoni vraćeni na doradu. Ovo ne samo da usporava evropski put BiH, već dodatno pokazuje nedostatak ozbiljnosti u provođenju reformi.
Izbor sudija i zakoni o sudovima
Konaković se hvali zaštitom izbora Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, zanemarujući preporuke Venecijanske komisije. Preporuke su jasno ukazivale na potrebu depolitizacije i profesionalizacije Ustavnog suda, dok je izbor Vukoje označen kao neusklađen s evropskim standardima. Slično tome, izmjene zakona o Sudu BiH su fokusirane na pitanje sjedišta apelacionog odjela, dok se zanemaruje ključna preporuka da se nadležnosti državnog suda ne smiju prenositi na entitetske sudove.
Korupcija i politička etika
Trojka je došla na vlast s obećanjem borbe protiv korupcije, koristeći slogane poput "počistićemo ih". Međutim, podaci iz 2024. godine pokazuju da su upravo njihovi kadrovi bili najčešće pod istragama zbog koruptivnih aktivnosti. Ovo dodatno urušava kredibilitet vlasti i otvara pitanje stvarnih prioriteta Trojke.
Konaković i Trojka demonstrirali su politički pristup koji se oslanja na medijsku promociju i manipulaciju javnim percepcijama, dok konkretni rezultati izostaju. Obećanja o reformama, ubrzanim integracijama i borbi protiv korupcije nisu ispunjena, a BiH se suočava s dodatnim izazovima zbog nestručnog vođenja ključnih procesa.
Kako se približava nova izborna godina, jasno je da će javnost tražiti odgovore i promjene. Ako se dosadašnji trend nastavi, Konakovićeva era će se pamtiti po promašajima i nedostatku stvarnih reformi, dok bi nova politička alternativa mogla donijeti promjene koje građani očekuju.
