Nakon što je etto.ba ekskluzivno objavio da je pritvorenik u KPZ Igman počinio samoubistvo, javnost s pravom postavlja pitanje kako je do takvog tragičnog ishoda uopće moglo doći u objektu koji se predstavlja kao primjer savremenog i sigurnog zatvorskog sistema.
Pritvorska jedinica na Igmanu dio je novog kompleksa KPZ Sarajevo, namijenjenog smještaju pritvorenika i osoba u postupku izdržavanja kazne. Riječ je o objektu koji je promoviran kao najsavremenija pritvorska jedinica u Federaciji Bosne i Hercegovine, izgrađena prema svim važećim zatvorskim standardima, uz implementiran antivandal sistem koji bi, barem na papiru, trebao spriječiti upravo ovakve tragedije.
Upravo zbog toga, slučaj iz KPZ Igman poprima obilježja ozbiljnog skandala. Ako su tehnički i sigurnosni standardi ispoštovani, onda se pitanje odgovornosti nužno prebacuje na ljudski faktor, nadzor i organizaciju rada unutar pritvorske jedinice.
Etto.ba doznaje: Objesio se pritvorenik K.A. (1991.) u KPZ Sarajevo – objekat Igman, navodni loš tretman u igri
Prema važećim standardima i zakonskoj regulativi, odgovornost za sigurnost pritvorenika i nadzor u ćelijama prvenstveno leži na zapovjedniku straže i direktoru zatvora. Posebno je naglašena odgovornost direktora zatvora, koji je zadužen za organizaciju cjelokupnog rada KPZ-a, uključujući broj osoblja, raspored smjena i provođenje sigurnosnih procedura. Direktor je, u skladu sa zakonom, dužan osigurati dovoljan broj službenika za adekvatan i kontinuiran nadzor pritvorenika.
U tom kontekstu, posebna pažnja usmjerena je na direktora KPZ Sarajevo Muniba Isakovića, kojeg je na ovu funkciju imenovala politička koalicija Trojka (NiP, SDP i Naša stranka). Time pitanje odgovornosti poprima i političku dimenziju, jer se ne radi samo o individualnom propustu, već o upravljanju sistemom koji mora funkcionisati bez izuzetaka. Direktor Munib Isaković je, prema dostupnim izvorima, obuhvaćen predmetima i aferama poznatim pod nazivima “Crna kravata” i “POSKOK” te se spominje u prepiskama afera “spengavanje”.
Objavljene nove prepiske u aferi “spengavanje”
Dodatno se postavlja i pitanje da li je Pritvorska jedinica Igman u trenutku otvaranja i prijema pritvorenika uopće imala validnu upotrebnu dozvolu. Ukoliko se ispostavi da je objekt korišten bez kompletne zakonom propisane dokumentacije, odgovornost uprave zatvora, ali i nadležnih institucija koje su takvo stanje dozvolile, bila bi višestruko veća.
Etto.ba doznaje da KPZ Sarajevo već duže vrijeme funkcioniše bez stalnog zapovjednika zatvorske policije, a te poslove trenutno obavlja namještenik. Također, zamjenik direktora ne postoji, što dodatno otežava upravljanje i nadzor unutar zatvora. Zatvorski policajci koji već duže rade u KPZ Zenica prebačeni su u Sarajevo zbog složene situacije u zatvoru i krivičnih postupaka koji se vode protiv direktora Isakovića.
Prema saznanjima etto.ba, problematični slučajevi uključuju:
1.) Produženi pritvor – lica poput Skaljo E. i drugih zadržana su 60 dana duže u pritvoru koji se izvršavao u psihijatrijskoj ustanovi KC Koševo, iako zatvor nije postupio po rješenju o njihovom puštanju;
2.) Ovjera dokumenata – dokumenti ovjereni faksimilom direktora Isakovića sadržavali su netačne informacije o ispunjavanju uslova za obavljanje poslova VSS;
3.) Nanošenje teških tjelesnih povreda – pritvorenici su zadobili teške tjelesne povrede od strane zatvorskih policajaca;
Ove obaveze jasno proizlaze iz Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Federacije BiH, koji propisuje način tretmana pritvorenika, odgovornost uprave zatvora, kao i obavezu zaštite života i zdravlja osoba lišenih slobode. Ukoliko se utvrdi da je smrt pritvorenika posljedica nedostatka nadzora, propusta u organizaciji rada ili nepoštivanja procedura, odgovorne osobe mogu snositi disciplinsku, ali i krivičnu odgovornost, zbog nepažnje ili nesavjesnog rada u službi.
U takvim slučajevima uobičajeno je pokretanje unutrašnjih istraga unutar zatvorskog sistema, dok Tužilaštvo ima osnov da pokrene i krivičnu istragu protiv odgovornih lica.
Posebnu težinu ovom slučaju daje i činjenica da je etto.ba ranije,objavio da se pritvorenici u KPZ Igman često žale na uslove boravka, naročito na nedostatak vode i neadekvatnu njegu. Te informacije dodatno otvaraju pitanje stvarnog funkcionisanja sistema koji se javnosti predstavlja kao moderan i u potpunosti usklađen sa standardima.
Tragedija u KPZ Igman zato nije samo izolovan incident, već ozbiljan alarm za nadležne institucije. Ključno pitanje više nije samo šta se desilo, već ko je zakazao i ko će za to snositi odgovornost.
