Šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Sanja Vulić, pokazala je koliko je duboko zarobljena u politici straha, laži i manipulacije svoje stranke, ponovo brutalno napadajući Mirka Šarovića i vrijeđajući svakoga ko drugačije misli o sudbini Republike Srpske.
Vulićeva je bez imalo stida optužila Šarovića da je “saveznik sarajevske čaršije” i da njegovi govori predstavljaju “politički penzionerski vapaj”, kao da je njena partija, predvođena Miloradom Dodikom, bila uzor uspjeha i poštenja.
Umjesto da ponudi konstruktivnu kritiku i argumente, Vulićeva se služi floskulama i jeftinim kvalifikacijama, proglašavajući svaku opoziciju izdajnici i neprijateljem naroda. Jasno je da SNSD, umjesto da gradi Republiku Srpsku, preferira podjele, linč i zatvaranje prostora za slobodnu riječ.
Ustrajavajući u jeftinom populizmu, Vulićeva besramno brani Dodika, iako su upravo njegove politike dovele Republiku Srpsku na ivicu ekonomskog i društvenog kolapsa. Svaki pokušaj kritike vlasti tumači kao izdajništvo, dok se zapravo radi o očaju ljudi koji ne žele da budu saučesnici u pljački i propasti.
Optužbe na račun Vanje Bjelice Prutine i “članova sarajevske čaršije” samo su jeftin pokušaj da se skrene pažnja sa pravih problema: korupcije, nepotizma i klijentelizma koji vladaju u institucijama pod SNSD-ovom kontrolom.
Vulićeva kao da nije svjesna da su Srbi u RS umorni od laži i manipulacija, i da je narod sve manje spreman da trpi diktat jedne stranke i jednog čovjeka koji svoje lične interese stavlja iznad interesa države i naroda.
Umjesto da radi na jedinstvu i razvoju, Vulićeva i njeni istomišljenici svakodnevno sijeku grane na kojima sjede, bacajući blato na sve koji traže promjene i odgovornost.
Poruke o “sabranosti i odlučnosti” SNSD-a zvuče kao prazna retorika kad se vidi da je upravo ova vlast, na čelu sa Dodikom, srozala Republiku Srpsku u duboku političku i ekonomsku krizu iz koje će biti teško izaći.
U konačnici, napadi poput ovih samo potvrđuju da SNSD ne zna drugačije nego da guši svaki glas drugačijeg mišljenja, što je najbolji pokazatelj slabosti i nesposobnosti za vođenje.
