Sarajevsko naselje Hrasno nedavno su dočekale poruke o zaustavljenim uslugama čišćenja, s obrazloženjem da ponuđena cijena jednostavno nije bila održiva. Iza ovog naizgled jednostavnog problema leži dublji izazov s kojim se suočavaju stanari širom Sarajeva: vlasnici stanova duguju upraviteljima zgrada nevjerovatnih 80 miliona KM. Upravo taj dug sve više koči realizaciju osnovnih usluga poput čišćenja, održavanja i popravki u zajedničkim dijelovima zgrada.
Kako bi objasnili razloge obustave usluga, upravnici ističu da su se ranije trudili zadržati jedinstvene cijene, unatoč gubicima koje su time pretrpjeli na mnogim lokacijama. Čišćenje koje se obavljalo za simboličnih osam ili devet KM po zgradi sada se više ne isplati, jer samo trošak dolaska radnika premašuje dvije KM. Iako su povećali minimalnu cijenu dolaska na deset KM, što je i dalje ispod realnih troškova, ovakva mjera je nužna kako bi se uopće nastavilo sa servisima u zgradama.
Problem nagomilanih dugova dodatno opterećuje cijeli sistem. Upravitelji već dugo upozoravaju stanare i pokreću pravne procese kako bi spriječili da potraživanja padnu u zastaru. Međutim, izazovi u pravosudnom sistemu, gdje su ovakvi slučajevi svrstani u sporove male vrijednosti, produžavaju procese naplate na čak sedam do osam godina. Neki dugovi možda nikada neće biti naplaćeni, posebno u slučajevima kad stanari mijenjaju prebivalište ili ne preuzimaju odgovornost kao novi etažni vlasnici.
Iako se situacija u naplati blago poboljšala, upravnici i dalje se susreću s dugovima, ali i brojnim dodatnim problemima. Brojne zgrade, zbog dugova stanara, ne mogu pristupiti čak ni osnovnim održavanjima, što dodatno doprinosi propadanju zajedničke infrastrukture. Primjerice, cijena minimalne naknade za zajedničku rezervu, koja pokriva troškove redovnog održavanja, postavljena je zakonski na 0,25 KM/m² za zgrade bez lifta i 0,38 KM/m² za zgrade s liftom ili hidrofleks postrojenjem. Međutim, u praksi su ta sredstva često nedovoljna, a mnogi stanari odbijaju plaćati čak i minimalne iznose.
Održavanje i unapređenje zgrada dodatno otežavaju prepreke u obliku nasljedničkih pitanja, neriješenih vlasničkih odnosa te povremenih nesuglasica među stanarima. Nerijetko se dešava da vlasnici prilikom adaptacije stanova ometaju radove na zajedničkim instalacijama ili ih čak potpuno zaustavljaju, što upravnike dovodi u situaciju gdje ne mogu izvršiti ni osnovne popravke. Pored toga, česte su krađe vatrogasnih aparata i opreme za hitrantsku mrežu, što dodatno ugrožava sigurnost svih stanara.
Prema zakonskim regulativama, etažni vlasnici su dužni uplaćivati naknadu za zajedničku rezervu koja je namijenjena za redovno održavanje zgrade, dok za sve što prelazi te okvire moraju osigurati dodatna sredstva. Upravitelji su prisiljeni na obustavu usluga u slučajevima kada sredstva zajedničke rezerve nisu dovoljna, osim u hitnim situacijama kada je potrebno hitno intervenirati.
Stanari često smatraju da su riješili sve svoje obaveze uplatom minimalne naknade, ali realnost je drugačija – ako se sredstva ne povećaju i ne reguliše redovna uplata, usluge koje se od upravitelja očekuju ne mogu biti ispunjene. Na ovaj način, mnogi vlasnici stanova u Sarajevu, želeći uštedjeti na osnovnim uslugama, dugoročno ugrožavaju ne samo sigurnost i komfor svojih zgrada, nego i same zajednice u kojoj žive.
