Krajem juna, Sarajevo je potreseno još jednim brutalnim ubistvom, što je ponovo stavilo fokus na narušenu sigurnosnu situaciju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Grad je pogođen nizom teških zločina, među kojima se izdvaja ubistvo Nermine Krajine na Pofalićima, nezapamćeno prema riječima istražnih organa.
Ovaj tragični događaj uslijedio je nakon zločina na Širokači, gdje je brat ubio brata i njegovu suprugu, izazvavši požar koji je uništio kuću i cijelo naselje ostavio bez struje. Svi ovi događaji ukazuju na ozbiljnu narušenost sigurnosne situacije u Kantonu Sarajevo. Građani su svakodnevno izloženi potencijalnoj opasnosti, čak i na javnim mjestima kao što je Vilsonovo šetalište, gdje je Anel Kršo ubijen usred dana.
Ovakvi incidenti povećavaju rizik za slučajne prolaznike, koji mogu biti povrijeđeni ili čak nastradati. Reakcija nadležnih, koji kreiraju sigurnosnu politiku u gradu, često izostaje. Ministar unutrašnjih poslova KS je priznao frustraciju zbog stalnih kritika na račun policije, ističući da odgovornost ne može biti isključivo na njima.
Aktivnosti policije su prisutne i kapaciteti se jačaju kroz zapošljavanje novih službenika i suzbijanje zloupotrebe droga. Usvojena je strategija za suzbijanje zloupotrebe droga, a nedavno je zaplijenjena rekordna količina kokaina u Kantonu Sarajevo. Nabavka novih vozila i body kamera također doprinosi unapređenju rada policije.
Međutim, ključne su izmjene zakona kako bi se poboljšala sigurnost građana. Neophodni su novi zakoni, ali proces njihovog usvajanja je spor i često bez rezultata. Izmjene Zakona o prekršajima Federacije BiH, Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima, te Zakona o zaštiti od nasilja u porodici su neophodne. Također, potreban je Zakon o probacijskoj službi kako bi se povratnici u kriminalnim djelima nadzirali i spriječili u ponovnom činjenju krivičnih djela.
Kada se dese tragični događaji poput ubistva Nizame Hećimović prošle godine, reakcije vlasti su brze i glasne, često praćene protestima i pozivima na nove zakone. Međutim, kod nekih slučajeva, poput ubistva Nermine Krajine, reakcija vlasti izostaje, što postavlja pitanje o selektivnosti u reagovanju na ovakve događaje.
Građani Sarajeva zaslužuju sigurnost, a to zahtijeva kontinuirane napore na izmjenama zakona i kolektivne svijesti. Potrebne su korjenite promjene koje će doći samo kroz neprekidni rad na unapređenju sigurnosnog sistema.
