Sarajevska Hidrogradnja, jedan od ključnih aktera u građevinskom sektoru Bosne i Hercegovine, postala je predmet sumnje i kontroverze u vezi sa svojim upravljanjem i vlasničkom strukturom.
Iako je kompanija formalno u stečaju, iz dostupnih informacija se čini da su njeni stvarni vlasnici, među kojima se ističu Zijad Fazlagić, Ermin Kahrić, Adila Demir, Jasmina Novalić, Jasmin Arifić i Nebojša Joksimović, zapravo preuzeli kontrolu nad njom. Njihovo ponašanje sugerira da se postavljaju kao vlasnici, unatoč formalnom statusu stečaja.
Propali pokušaji prodaje
U posljednje vrijeme, pokušaji prodaje Hidrogradnje su se pokazali kao promašeni, s posljednjim pokušajem koji je propao 8. oktobra, nakon što su prethodne dvije licitacije u septembru također bile neuspješne. Ukupno je Hidrogradnja bila ponuđena na prodaju čak 17 puta tokom 18 godina, a njena cijena od 88 miliona maraka ostala je nepromijenjena unatoč dugotrajnom stečaju. Ova stagnacija cijene ukazuje na to da grupa okupljena oko stečajnog upravnika, Zijada Fazlagića, zapravo nema namjeru da proda kompaniju, već da nastavi s dobro razrađenim stečajnim biznisom.
Jednom kada je proglašen stečaj, čini se da je Hidrogradnja "prodata" neformalno, s obzirom na to da su njeni stvarni upravljači, uključujući Fazlagića i odbor povjerilaca, postali ključni akteri u procesu. U odboru povjerilaca nalaze se predstavnici IGA – Izvozno kreditne agencije BiH, kao i članovi iz FZ PIO/MIO, KJKP RAD i Porezne uprave FBIH. Na sastancima su redovno prisutni ključni pojedinci poput Ermina Kahrića, Adile Demir, Jasmina Novalić i Jasmina Arifića, uz Fazlagića.
Nepoštivanje Zakona
Nepoštivanje zakona u slučaju Hidrogradnje postaje očigledno. Upravnik Fazlagić, navodeći zaštitu prava radnika, zapravo se skriva iza izgovora koji ne drži vodu. Prekršen je Zakon o stečajnom postupku FBIH, koji jasno nalaže pokretanje izvršnog postupka, što se nije dogodilo. Iako razlučni povjerioci imaju svoje zakonske obaveze, čini se da su se povukli iz procesa, ignorišući širenje dezinformacija o navodnim interesima firmi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Iraka za kupovinu kompanije.
Fingirane prodaje i iste priče
Radnici Hidrogradnje sumnjaju da su sve prodaje do sada bile fingirane. Prema njihovim riječima, proces uključuje uplate akontacija od strane "podobnih" firmi, dok se stvarna prodaja odugovlači. Tokom tih godina, iz kompanije su se izvukle ogromne količine materijala poput betona i betonske galanterije. Zapanjujuće je da je kompanija tokom osam godina ostvarila prihod od 80 miliona KM, a otpušteni radnici nisu primili nijednu konvertibilnu marku, iako su ustupili svoju imovinu stečajnom upravniku.
Hidrogradnja nije jedini slučaj u kojem se stečajni procesi koriste za nečasne radnje. Mnoge kompanije u stečaju, poput jablaničkog Granita, suočavaju se sličnim sudbinama. Stečajni upravnici i povjerioci često osmišljavaju planove koji su osudjeni na propast, otežavajući završetak procesa prodaje. Ovi slučajevi su dokumentovani i čuvaju se u ladicama različitih tužilaštava, koja čekaju trenutak kada će se otvoriti i razotkriti sve nepravilnosti u radu.
U konačnici, situacija sa Hidrogradnjom predstavlja jedan od mnogih problema unutar poslovnog sistema u BiH, gdje se legalne i ilegalne prakse često prepliću, ostavljajući radnike i širu javnost u neizvjesnosti i bez prava na pravdu.
