Iako je naša javnost iznenađena besmislenom podrškom Sjedinjenih Američkih Država Schmidtovom amandmanu na Izborni zakon, koji je dodatno osnažio etno-nacionalnu podjelu Bosne i Hercegovine, ono što često promiče je da i sam SAD prolazi kroz slične diskriminatorne prakse na domaćoj političkoj sceni.
U SAD-u se već duže vrijeme vodi velika društveno-politička debata o budućnosti zemlje. Iako nekada pretežno bjelačka zemlja, njeno demografsko lice se rapidno promijenilo u posljednjih nekoliko decenija. Promjena je upravo na štetu političkog i kulturnog hegemona oličenog u Bijelim Amerikancima. Bijelci su prije samo dvije decenije činili 70 posto stanovništva.
Teška politička klima
Sve projekcije ukazuju da će postati manjina za malo više od dvadeset godina, kada će prvi put u historiji ove zemlje spasti na manje od pola od ukupnog stanovništva. Ono što svakako dodatno otežava političku klimu je i to što je američki politički spektar postao vrlo podijeljen i polariziran. Sve agresivniji liberalni establišment i demografski pritisak ne-bijele populacije stvorili su nevjerovatnu anksioznost među Bijelim Amerikancima zbog gubitka moći.
Mnogi, kao glavni razlog Trumpove pobjede i nekontroliranog marša populizma, vide upravo u strahu velikog dijela Bijelaca od gubitka historijski akumuliranih privilegija. Navedeni strah je doveo do rasta populističkog ‘Alt-Right’ pokreta, što je dodatno povećalo tenzije između dva politička spektra. Dvostranački politički model također prolazi kroz svojevrsnu transformaciju.
Gubitak demografske utrke
Dok Bijeli Amerikanci gube demografsku bitku, Republikanska stranka, kao njihova tradicionalna politička baza, gubi svoju političku snagu. Udio ljudi koji su glasali u tradicionalno republikanskim državama kao što su Arizona ili Teksas dramatično se smanjio. Na posljednjim predsjedničkim izborima 2020. u Arizoni se desila iznenađujuća pobjeda demokratskog kandidata Joea Bidena.
Pobjeda Demokrata se u ovoj saveznoj državi nije dogodila od Predsjedničkih izbora 1996. godine. Isto se dogodilo i u saveznoj državi Džordžiji, dok je u Teksasu, kao još jednom bastionu Republikanske stranke, za dlaku pobijedio Trump. Čini se kao da uporišta Republikanaca jedan po jedan padaju. Ovakav rasplet prije samo nekoliko godina bilo je gotovo nemoguće vidjeti.
Iako su u Republikanskoj stranci već dugo svjesni da im vrijeme ne ide u korist, ipak su odlučili ostati konzervativnim u stranačkim principima. Međutim, umjesto da prilagode svoju politiku sveopćoj društvenoj tranziciji, republikanski establišment je odlučio ne da mijenja svoj rigidni pristup, već sam politički sistem.
Zakon o slobodi glasanja
Republikanci već duže vrijeme nastoje spriječiti izglasavanje tzv. Zakona o slobodi glasanja (Freedom to Vote Act) koji je predstavljen američkom Kongresu 2021. godine. Naime, ovo je revidirani prijedlog prethodnog tzv. Zakona za narod (For the People Act). Usvajanjem ovog zakona se nastoje zaštititi i proširiti pravo na glasanje, izborni integritet, sigurnost samih izbora, kao i preraspodjela i finansiranje izbornih kampanja. Prijedlog ovog zakona također uključuje mjere poput pravednije preraspodjele izbornih jedinica (distrikta) i zabranjuje strankama da manipulišu granicama izbornih jedinica.
Dugo vremena su obje stranke kroz manipulaciju izbornih jedinica, koje su primarna baza izbornog sistema SAD-a, nastojale da zadrže svoju hegemoniju. Iako predložena od strane Demokrata, ni ova stranka se nije pokazala pretjerano agilnom u lobiranju za usvajanje zakona, što u pitanje dovodi iskrenost i samog liberalnog spektra. Stoga nije ni slučajno da je upravo američka administracija u BiH bila glavni zagovornik uvođenja elektorskog sistema, koji je implicirao formiranja izbornih jedinica, čime bi manipulacija izbornim rezultatima bila olakšana.
Radikalno krilo Republikanaca
Mnogi u SAD-u se već plaše da bi radikalno krilo Republikanaca, među kojima većina podržava Trumpa, ali i autoritarne režime diljem svijeta poput onog u Rusiji, moglo preoteti naredne predsjedničke izbore 2024. godine. Zabrinutost se naročito povećala nakon upada desničara u američki Kapitol 6. januara 2021. godine kada se zapravo vidjelo koliko daleko je otišla ideološka polarizacija u toj državi. Malo ko je očekivao da su simpatizeri Trumpa bili spremni ići toliko daleko da napadnu simbol američke demokratije. U prilog ne ide ni činjenica da se sam Trump i dalje nije pomirio s porazom, i da dvije godine nakon poraza od Bidena i dalje otvoreno govori kako je pokraden na izborima.
Mašinerija desničarskih medija
Cijela mašinerija desničarskih medija promoviše narativ o establišmentu koji je pokrao njihovu izbornu volju. Međutim, ono što dodatno zabrinjava je da se radikalno krilo republikanaca ponaša slično kao i njihova baza, gdje se kroz sistemske intervencije nastoji spriječiti gubitak političke moći.
Sve spomenuto jako podsjeća na djelovanje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Nije tajna da je upravo američka diplomatija dala najveći vjetar u leđa Visokom predstavniku Schmidtu u nametanju amandmana na Izborni zakon koji je zacementirao HDZ u vlasti na federalnom nivou, te osigurao malom broju bosanskih Hrvata kontinuitet političkog hegemonizma. Upravo po istoj logici kao i u SAD-u se preko ovog amandmana nastoji anulirati štetnost demografsko osipanje Hrvata u BiH i produžiti se njihova politička moć koja proizlazi iz Dejtonskog uređenja.
Elektorski sistem
Također, nije ni slučajno da je upravo iz američke diplomatske kuhinje bila najglasnija podrška uvođenju tzv. elektorskog sistema u BiH, kojim se nastojalo udovoljiti HDZ-ovim hegemonističkim apetitima prilikom prekrajanja granica izbornih jedinica, na sličan način kako što to decenijama rade Republikanska i Demokratska stranka kod kuće. Ovakav način djelovanja američkoj politici očito nije stran.
Nakon svega što smo vidjeli u BiH, ali i u SAD-u, nije nerealno očekivati slične političke poteze i u ostalim evropskim zemljama gdje većina domicilnog evropskog stanovništva gubi svoju brojčanu nadmoć pod naletom svakodnevnih migracija koje trajno mijenjaju demografsku sliku ovog kontinenta. Zadnje sistematske intervencije u BiH i SAD-u ukazuju na to da Zapad i Evropa ponovo ulaze u eru gdje se naglašavaju važnost 'krvi i tla' ispred vrijednosti poput demokratije, ravnopravnost zastupljenosti i ljudskih prava. Možda nije slučajno da je prvi prostor gdje su takve ideje testirane upravo Balkan, koji vjekovima slovi za geopolitički seizmograf gdje se globalne promjene najprije osjete. Čini se da ovaj prostor prije ostalih svjedoči novo naličje zapadne civilizacije.
