Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt planira nametnuti zakon o državnoj imovini u narednih šest mjeseci, o čemu je već obavijestio članice Upravnog odbora za implementaciju mira (PIC). Naime, iako se usvajanje zakona o državnoj imovini u Parlamentu BiH godinama odgađa, Schmidtov prijedlog donosi određene sporne aspekte koji su izazvali reakcije među članicama PIC-a.
Prema dostupnim informacijama, tokom sjednice PIC-a, visoki predstavnik nije dobio podršku Turske i Francuske, ali ne zbog protivljenja nametanju zakona kao takvog, već zbog njegovog sadržaja. Schmidtova je zamisao da zakon o državnoj imovini bude formulisan tako da omogući selektivan pristup državnoj imovini, što bi moglo stvoriti različita tumačenja u vezi s njenim korištenjem i raspolaganjem.
Ovaj selektivan pristup znači da bi se moglo omogućiti raspolaganje imovinom koja je označena kao "investicijski interes", bez potrebe za odobrenjem sa državnog nivoa. Ova ideja otvara pitanje ko bi imao ovlaštenje da odlučuje koja imovina ima taj status i koje bi se nadležnosti primjenjivale u takvim slučajevima. Prema dosadašnjim Schmidtovim stajalištima, posebno u slučaju imovine u općini Vareš, moguće je nazreti smjer u kojem bi novi zakon mogao biti kreiran.
Podsjećamo, Schmidt je nedavno u izvještaju za Vijeće sigurnosti UN-a kritikovao odluku Ustavnog suda BiH koji je poništio odluku Vlade FBiH o dodjeli koncesije britanskoj kompaniji na državnom zemljištu u Varešu. Tada je kompaniji odobrena koncesija za krčenje šume i rudarenje, a Ustavni sud je tu odluku proglasio nevažećom. Ovakav stav visokog predstavnika može poslužiti kao pokazatelj kako bi zakon mogao izgledati – omogućavajući investitorima pravo korištenja imovine u dogovoru s nižim nivoima vlasti, a bez uplitanja državnog nivoa.
Državna imovina BiH, prema Ustavu, u vlasništvu je države, dok su entiteti i niži nivoi vlasti ovlašteni za korištenje imovine neophodne za provođenje njihovih nadležnosti. Državnom imovinom smatra se ona koja je pripala BiH na osnovu sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine, kao i imovina kojom je upravljala bivša Socijalistička Republika BiH do 1991. godine. To uključuje zračni prostor, vodne resurse, morsku obalu, poljoprivredno i šumsko zemljište, javne puteve, ulice, trgove, kao i infrastrukturu kao što su željeznice, elektroprijenosna mreža i telekomunikacije.
Već od 2005. godine, državna imovina u BiH je pod zabranom raspolaganja, a tu zabranu je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Takvo stanje traje sve dok Parlament BiH ne usvoji zakon o državnoj imovini ili dok visoki predstavnik sam ne nametne zakon kojim bi ta pitanja bila regulisana.
S obzirom na to da je Schmidt nagovijestio nametanje zakona, u periodu pred nama ostaje da vidimo da li će ovaj potez uspjeti da premosti političke razlike i pitanje upravljanja državnom imovinom u BiH riješi na način koji će osigurati balans između investicija i suverenih prava države.
