Njemački diplomata Christian Schmidt, od samog dolaska na poziciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, izaziva kontinuirane kontroverze i sumnje. Mnogima je sve očiglednije da se iza njegovih poteza kriju ciljevi daleko od provođenja civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma. Umjesto toga, Schmidtov mandat sve više izgleda kao sredstvo za oživljavanje retrogradnih ideja i osiguravanje interesa susjednih zemalja koji se tiču Bosne i Hercegovine.
Schmidtova politika nije samo nedosljedna, već i kontradiktorna. Dok ga pojedini krugovi iz BiH i međunarodne zajednice hvale zbog navodnih reformi Izbornog zakona koje bi trebale donijeti veću transparentnost, Schmidt se ranije direktno umiješao u izborni proces. Tim činom suspendovao je Ustav BiH, obezvrijedio političku volju naroda i kroz svoje odluke izmijenio rezultate izbornog procesa. U očima mnogih, njegove odluke bile su i opasne po demokratske procese, jer su umanjile povjerenje u slobodne izbore i omogućile favorizaciju određenih političkih interesa.
Schmidt nije stao samo na polju izbornih zakona. Njegove odluke i izjave dodatno su zakomplicirale pitanje državne imovine, jednog od ključnih elemenata suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Umjesto konkretnog pristupa, Schmidt je kroz neodređene izjave i izmicanje od jasnog odgovora izazvao niz pitanja o svojim stvarnim namjerama. Tokom svog mandata, nijednom nije predstavio rješenje koje bi olakšalo uspostavljanje pravednog i trajnog rješenja za pitanje državne imovine, već je svojim stavovima dodatno potpirio neizvjesnost.
U svom najnovijem izvještaju upućenom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, Schmidt je otišao korak dalje, potvrđujući sumnje mnogih u njegovu pristrasnost i političku proračunatost. U tom izvještaju, Schmidt se osvrnuo na izmjene koje je nametnuo, hvaleći odluku kojom je, po mišljenju dijela javnosti, otvorio vrata aparthejdu i podrio politička prava jednog naroda. Istovremeno, Schmidt je, iz razloga koji su poznati samo njemu, napao člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Faruka Kapidžića te se obrušio na Ustavni sud BiH u vezi sa slučajem Vareš. Ovakvi napadi, koje je pokrenuo diplomat s najvišim ovlaštenjima u BiH, ne mogu biti ignorisani, posebno kada znamo da dolaze od osobe optužene za pristrasnost i sklonost zaštiti interesa Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Za dio međunarodne zajednice i građane BiH, Schmidt je sve više viđen kao stranac na domaćem terenu, čije se namjere dovode u pitanje. Još od prije nego što je preuzeo mandat u OHR-u, Schmidt je bio poznat kao osoba bliska hrvatskoj politici i prijatelj Franje Tuđmana, nekadašnjeg hrvatskog predsjednika poznatog po agresivnim planovima u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Njegove odluke i akcije samo su pojačale sumnje da je Schmidt prije svega zaštitnik interesa Hrvatske i njenih političkih ambicija u BiH, dok o neutralnosti i nepristrasnosti visokog predstavnika više nema govora.
Nedavne medijske spekulacije dodatno su podgrijale sumnje da Schmidt iza kulisa lobira za donošenje zakona o državnoj imovini koji bi, prema procjenama stručnjaka, mogao trajno oslabiti suverenitet BiH. Ako su ti navodi tačni, Schmidt će kroz takav zakon podržati podjelu teritorije BiH i omogućiti susjednim državama da se približe ostvarivanju svojih dugoročnih ciljeva – formiranju „velike Srbije“ i „velike Hrvatske“. Na taj način, Schmidt bi indirektno mogao dovesti u pitanje teritorijalni integritet BiH i ugroziti krhki mir koji je nakon rata uspostavljen u zemlji.
Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC), koji bi trebao biti ključni akter u sprečavanju Schmidtovih potencijalno opasnih poteza, zasad je ostao gotovo nijem. Na upite o njihovom stavu prema Schmidtovom izvještaju, odgovori su stigli samo iz ambasada Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Ambasada SAD-a je izrazila svoju punu podršku Schmidtovim aktivnostima, dok je Velika Britanija saopćila da se raduje daljnjoj diskusiji o njegovom izvještaju. Ostale članice PIC-a odlučile su da se ne izjasne, čime su samo dodatno povećale zabrinutost o mogućnosti da međunarodna zajednica ostane pasivna pred onim što mnogi vide kao opasno odstupanje Schmidta od definisanog mandata.
Ukoliko se nastavi trend šutnje i pasivnosti međunarodne zajednice pred Schmidtovim potezima, posljedice po BiH mogle bi biti ozbiljne. Schmidtova politika i stavovi sve više nalikuju na ostvarenje ciljeva koji su tokom rata izazvali nezamislive patnje u Bosni i Hercegovini. Njegova podrška izmjenama koje bi mogle fragmentirati državu i narušiti njen suverenitet samo dodatno potkrepljuju sumnje da je Schmidt mnogo više od diplomate na zadatku. U BiH se uveliko sumnja da iza njegovih poteza stoje privatni i politički interesi, te se sve češće spominje njegova povezanost s određenim investicijama u Hercegovini i na Kupresu, uključujući priče o eksploataciji litijuma i drugih prirodnih resursa.
U situaciji u kojoj je očigledno da Schmidt ne djeluje u interesu BiH i njenih građana, nužno je da bh. političke snage, osim onih koje slijede interese Zagreba i Beograda, preuzmu inicijativu i pokrenu jasnu diplomatsku akciju prema PIC-u i međunarodnim centrima moći. Vrijeme je da se Schmidt pozove na odgovornost, vrati u okvire svog mandata i obustavi sve aktivnosti koje ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH.
