Sinoć smo na jednoj od lokalnih televizija imali priliku svjedočiti još jednoj epizodi jeftinog političkog teatra, u izvedbi SDP-ovih "teletabisa" iz Banja Luke.
U nekom očajničkom pokušaju samopromocije, četvorka koja je došla u studio u maskirnim majicama izvela je performans koji bi se, u normalnoj državi, zvao vrhunskim političkim apsurdom.
LAVOVI U STUDIJU, MIŠEVI NA TERENU
Sat vremena su nas uvjeravali u svoju hrabrost, borbu protiv Dodikovog režima, viziju bratstva i jedinstva u Banja Luci i, naravno, neizostavno veličanje herojske posjete Nermina Nikšića Narodnoj skupštini RS-a. Taj podvig su predstavili kao neki istorijski čin, kao da je Nikšić tamo ušao s delegacijom bosanskih generala, a ne kao političar koji već godinama služi kao Dodikov korisni idiot.
Nije nikakva tajna da je SDP odavno prestao biti socijaldemokratska partija – P na kraju te skraćenice već odavno ne postoji. Nikšić i njegov vjerni sluga Vojin Mijatović uspješno su sahranili i ono malo ideologije što je ostalo nakon Lagumdžijinog odlaska. Šta će ostati od SDP-a nakon Nikšića? Ništa osim prazne ljušture, još jedne političke mrtve školjke koju će Trojka bauljati po političkom otpadu Bosne i Hercegovine.
MULJAŽA KAO PARTIJSKA POLITIKA
Vojin Mijatović, kao pravi režimski manipulator, sinoć se nije suzdržavao od otvorenog priznavanja SDP-ove perfidne strategije – oni su, navodno, "ciljano" uveli Dodika u vlast prije dvije godine kako bi mu "namjestili" političku eliminaciju. Gledajući ga kako namiguje i maše glavom dok izgovara ovu bajku, čovjek se zapita da li Vojin stvarno misli da smo svi kolektivno lobotomirani.
Ako su oni "spremili" sve ovo što se sada dešava Dodiku, zašto onda i dalje taj isti Dodik otvoreno pljuje po institucijama države, sprda se s Ustavom i pravi najdublju političku i sigurnosnu krizu od završetka rata? Dok povratnici u RS žive u strahu, dok se Bosna i Hercegovina gura na rub nestabilnosti, Mijatović se smješka i govori da je sve ovo "dio plana".
PARTIJA NA RESPIRATORU
SDP je danas stranka u kojoj se već unaprijed zna ko će biti predsjednik, ko će dobiti funkciju i kako će izgledati svaki budući kongres. Nema tu nikakve demokracije – sve je režirano kao loša predstava u kojoj građani igraju ulogu statista. "Panem et circenses", rekli bi stari Latinjani, ali ovo što SDP danas nudi nije ni hljeb ni igre – samo jadni pokušaj da se održi privid relevantnosti.
Ovi ljudi su toliko nesposobni da su se hvalili kako su nakon četiri mjeseca uspjeli popraviti 72 metra pruge u Donjoj Jablanici. Tramvajsku prugu u Sarajevu su "obnovili" tako da niko ne zna koliko je to koštalo. Kantonalni budžet su rekordno zadužili. A sad bi oni, kao, da "riješe" Milorada Dodika?
PROPAGANDA I UVREDE KAO POLITIČKI ALAT
U maniru pravih političkih spletkaroša, sinoć su SDP-ovi "borci" vrijeđali svakoga ko se ne uklapa u njihovu viziju "multietničke" Bosne i Hercegovine. Naročito im smetaju oni koji su se, zamisli, školovali u Maleziji. Jer u njihovom svijetu, država se ne voli znanjem i čestitošću – država se "voli" spletkama, političkim trgovinama i sakrivanjem iza sarajevskih kabineta.
VOJINOVA NAGRADA ZA 688 GLASOVA
Kada pošteni i pametni šute, onda dobijemo ovakve likove. Ljude koji su na izborima u izbornoj jedinici Banja Luka osvojili svega 688 glasova, a za nagradu od Nikšića dobili ministarsku poziciju – u Federaciji BiH! Zamislite šta bi Mijatović dobio da je uspio preći cenzus i u Gradskoj skupštini Banja Luke. Možda bi ga Nikšić proglasio "doživotnim predsjednikom SDP-a"?
Srećom, 2026. nije daleko. Tada ćemo vidjeti koliko će "nametnuti" kandidati SDP-a ponovo osvojiti glasova i da li će Vojin Mijatović opet biti ministar – ili će morati upisati studije u Maleziji, ako mu neko od njegovih specijalnih zadataka uspije srediti stipendiju.
