Političko licemjerje u fokusu: Dok SDP napada SDA zbog “Muslimanske braće”, prešućuje veze vlastitih kadrova s AKOS-om
U posljednjim javnim istupima pojedinih funkcionera SDP-a ponovo se aktuelizuje tema navodnih veza između Stranke demokratske akcije (SDA), njenog lidera Bakira Izetbegovića i organizacije poznate kao Muslimanska braća. Među najglasnijima je član SDP-a Banja Luka Aleksandar Vuković, čiji Facebook status obiluje dramatičnim upozorenjima o navodnoj prijetnji po bezbjednost Bosne i Hercegovine, te optužbama koje se kreću od “direktne povezanosti” do “dovođenja države u opasnost”.
Ipak, ono što je izostalo iz njegovog istupa – a što predstavlja ključni element za razumijevanje političkog konteksta – jeste činjenica da se upravo u kadrovima njegove stranke nalazi jedina stvarno dokumentovana poveznica između bilo koje organizacije iz BiH i ideološkog kruga Muslimanske braće.
Suštinski problem je eskalirao nakon što je predsjednik Trump potpisao izvršnu uredbu kojom se pokreću procedure za formalno označavanje određenih ogranaka Muslimanske braće kao „stranih terorističkih organizacija“. Posebno su istaknuti ogranci u Egiptu, Libanu i Jordanu, za koje se navodi da učestvuju u nasilju, destabiliziraju regije u kojima djeluju i djeluju protiv interesa SAD-a i njihovih saveznika.Ranije su i neke pojedinačne evropske države preduzele mjere protiv aktivnosti povezanih s Muslimanskom braćom. Primjer za to je Austrija, gdje je 2021. donesen zakon kojim je zabranjeno korištenje simbola Muslimanske braće.
AKOS – jedini subjekat iz BiH dovođen u kontekst Muslimanske braće
AKOS sebe opisuje kao nestranačku, nevladinu i neprofitnu organizaciju u BiH, čiji je cilj edukacija, kultura, sport, rad sa mladima, promoviranje moralnih i vjerskih vrijednosti. AKOS je “krovna organizacija” za niz manjih udruženja širom BiH — ima ogranke/udruženja u raznim gradovima (Sarajevo, Živinice, Zenica, Bosanska Krupa, Sanski Most).
Organizacija AKOS (Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport) jedina je iz Bosne i Hercegovine koja je u međunarodnim analizama, poput onih nevladinih istraživačkih centara, dovođena u vezu s ideološkim utjecajem ili tematskim preplitanjima s Muslimanskom braćom. Iako nije riječ o dokazanoj organizacionoj ili operativnoj vezi, AKOS se u više navrata pojavljivao kao predmet istraživanja zbog obrađivanja ideja, sadržaja i međunarodnih kontakata povezanih s pokretom.
Prema izveštaju istraživačke organizacije GLOBSEC, AKOS je među nevladinim organizacijama u Evropi koje se navode kao moguće “produžene ruke” Muslimanskog bratstva. U tom izvještaju, AKOS je označena kao “friendly and partner resource” — dakle, kao “prijateljski / partnerski resurs”.Povezanost se navodi i kroz to da je AKOS bila formalno povezana sa organizacijom Association for Culture and Education (AKEA) sa Kosova — a AKEA je po istraživanjima imala sumnje u veze s Muslimanskim bratstvom.Organizacije povezane sa AKOS‑om su sudjelovale u međunarodnim forumima i network‑ovima za muslimansku omladinu i studentske organizacije — npr. u okviru FEMYSO.
Upravo ta organizacija – i to najdirektnije – vezana je za jednog od ključnih saradnika političkog direktora SDP-a Nerina Dizdara.
Dizdarov saradnik Ivojević – bivši sekretar AKOS-a
Esed Ivojević, danas bliski saradnik Nerina Dizdara Političkog direktora SDP-a i Ministara raseljenih osoba i izbjeglica FBiH , ranije je obavljao dužnost sekretara AKOS-a. Riječ je, dakle, o jedinoj realnoj, funkcionalnoj vezi između visokog političkog kadra u BiH i organizacije koja se ikada našla u kontekstu Muslimanske braće.
Ovaj podatak, iako javno poznat, nije našao mjesto u Vukovićevom statusu. Nasuprot tome, on se fokusira isključivo na SDA, i to bez pružanja dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje o njihovoj zvaničnoj, institucionalnoj ili organizacionoj povezanosti s Muslimanskom braćom.
Selektivni kriteriji i politička pristrasnost
Ovakav selektivni pristup u političkoj komunikaciji otvara pitanje dosljednosti SDP-a. Ako se već insistira na istraživanju i rasvjetljavanju svih navodnih veza političkih aktera u BiH s međunarodnim organizacijama, onda se isti kriteriji moraju primijeniti i na vlastite članove.
Ignorisanjem stvarne, dokumentovane povezanosti u vlastitim redovima – uz istovremeno iznošenje optužbi bez dokaza prema političkim protivnicima – stvara se slika političkog licemjerja. Time se ozbiljne bezbjednosne teme pretvaraju u instrument predizborne borbe, dok javni diskurs postaje zamućen retorikom koja više služi političkom obračunu nego informisanju građana.
Opasnost od proizvoljnog baratanja terminima “terorizam” i “ekstremizam”
Posebno je problematično što se u političkom nadmetanju olako koriste termini poput “teroristička organizacija” i “bezbjednosna prijetnja”. Kada takve kvalifikacije dolaze bez konkretnih dokaza, one doprinose stvaranju atmosfere straha i nepovjerenja, a u krajnjem slučaju potkopavaju i kredibilitet institucija i ozbiljnih bezbjednosnih analiza.
Politička odgovornost prije političkog obračuna
Ako se u javnosti već otvaraju pitanja međunarodnih povezanosti i ideoloških utjecaja, nužno je to činiti uravnoteženo, transparentno i sa jasnim empirijskim osnovama. U suprotnom, retorika o “Muslimanskoj braći” ostaje samo sredstvo za političku stigmatizaciju protivnika, dok se istovremeno zanemaruju podaci koji se tiču vlastitih redova.
SDP, kao stranka koja se ponosi građanskim, sekularnim i progresivnim vrijednostima, ima posebnu odgovornost da izbjegava selektivne optužbe i da dosljedno primjenjuje iste standarde prema sebi i drugima. U suprotnom, ovakvi istupi više govore o unutrašnjim kontradikcijama SDP-a nego o stvarnim bezbjednosnim izazovima u Bosni i Hercegovini.