U Bosni i Hercegovini postoje dvije vrste građana: oni koji odgovaraju pred zakonom i oni koji taj zakon pišu, krše i ignorišu bez ikakvih posljedica.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) hapsi sve redom – od švercera cigareta do prevaranata i bjegunaca s potjernica – ali se, iz nekog misterioznog razloga, povlači kada je u pitanju hapšenje onih koji rade na rušenju ustavnog poretka i razbijanju države.
Ovaj selektivni pristup primjeni zakona ne samo da potvrđuje da pravna država u BiH ne postoji, već pokazuje da je zakon ovdje alat moćnika, a ne princip na kojem počiva društvo. Ako ste običan građanin koji je uhvaćen u kriminalnim radnjama, SIPA će vas pronaći, obraditi i privesti. Ali ako ste politički moćnik koji aktivno sprovodi secesionističke politike, ignorišete odluke Ustavnog suda i sistemski radite na disoluciji države – tada ste zaštićeni kao bijeli medvjed.
Zakon koji važi samo za sirotinju
Nije tajna da SIPA provodi hapšenja širom Bosne i Hercegovine, uključujući i teritoriju Republike Srpske, uprkos zakonskim smicalicama koje vlasti u tom entitetu pokušavaju progurati. Svaka policijska akcija uključuje operativne planove, koordinaciju s Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA) i saradnju s drugim policijskim tijelima, uključujući i MUP Republike Srpske.
Međutim, ono što izaziva najveći skandal jeste činjenica da se SIPA-u ne zaustavlja kada su u pitanju obični kriminalci, ali je potpuno paralizovana kada se treba uhvatiti u koštac s političarima i njihovim poslušnicima koji otvoreno rade na rušenju ustavnog poretka.
Ovo postavlja niz ključnih pitanja:
Kako je moguće da se zakon selektivno primjenjuje – jedni idu u zatvor, dok drugi nekažnjeno zagovaraju secesiju i urušavanje države?
Zašto se MUP Republike Srpske ne protivi hapšenjima običnih kriminalaca, ali blokira hapšenja političkih figura i njihovih pomagača?
Da li je SIPA zaista nezavisna institucija, ili je pod direktnom kontrolom političkih centara moći koji odlučuju koga će pustiti, a koga goniti?
Politička elita iznad zakona – pravna država kao farsa
Prava istina je brutalna i sramotna: Bosna i Hercegovina nije država prava, već država političke moći i selektivne pravde. Oni koji su na vrhu, koji kontrolišu institucije, mogu raditi šta hoće bez straha da će za to odgovarati. Ova praksa odavno je prisutna, ali je sada dosegla groteskne razmjere.
Nije dovoljno što vlasti u Republici Srpskoj ignorišu odluke Ustavnog suda BiH i otvoreno donose zakone koji su u suprotnosti s državnim ustavom. Nije dovoljno što se već godinama blokiraju ključne institucije kako bi se paralizovao sistem. Sada su otišli korak dalje – kriminalizuju rad državnih agencija za provođenje zakona i doslovno zabranjuju hapšenja pojedinaca koji rade na razbijanju BiH.
Dakle, u Republici Srpskoj SIPA smije hapsiti „sitne ribe“ – prevarante, dilere, švercere, ali ne smije ni pomisliti da stavi lisice na ruke onima koji se igraju s budućnošću cijele zemlje.
Ko kontroliše SIPA-u?
Postavlja se i ključno pitanje – da li SIPA uopšte smije djelovati po vlastitom nahođenju, ili je samo oruđe u rukama političkih elita koje određuju ko će biti procesuiran, a ko ostavljen na miru?
Jer ako SIPA može uhapsiti kriminalca koji je pobjegao u Republiku Srpsku, ali ne može uhapsiti osobu koja direktno podriva ustavni poredak BiH, onda se postavlja pitanje ko donosi odluke unutar same agencije.
Ono što je još veći skandal jeste činjenica da MUP Republike Srpske asistira SIPA-i u hapšenju određenih osoba, dok istovremeno blokira provođenje zakona kada su u pitanju rušitelji države. Očigledno je da se u ovom entitetu pravna država primjenjuje isključivo kada odgovara političkim moćnicima.
Šta dalje? Pravna država ili anarhija?
Ovakav sistem selektivne pravde ne može opstati. Ili će se zakon primjenjivati jednako na sve – uključujući i političare i moćnike – ili će Bosna i Hercegovina ući u završnu fazu potpunog pravnog kolapsa. Jer, ako zakon ne vrijedi za sve, onda ne vrijedi ni za koga.
Ako SIPA ne smije da hapsi osumnjičene za rušenje ustavnog poretka, ako se zakoni donose po volji lokalnih političara, ako je moguće otvoreno raditi na disoluciji države bez ikakvih posljedica, onda pravna država u Bosni i Hercegovini više ne postoji.
Tada preostaju samo dva scenarija: ili će međunarodna zajednica i domaće institucije pokazati zube i konačno početi primjenjivati zakon, ili će Bosna i Hercegovina postati teritorija bezvlašća u kojoj je sve dozvoljeno – ali samo ako imate dovoljno moći i političkog zaleđa.
