Al-Jolani okrenut Zapadu: Može li nova vlast donijeti stabilnost nakon 13 godina rata?
Nakon više od decenije brutalnog građanskog rata, Sirija se nalazi na pragu nove ere, obilježene tranzicijom prema novoj vlasti. Prvi znaci ove transformacije, posmatrani kroz diplomatske odnose, ukazuju na mogućnost stabilizacije zemlje, za kojom sirijski narod čezne već 13 godina. Ključnu ulogu u ovom procesu preuzela je grupa Hay'at Tahrir al-Sham (HTS), predvođena Abu Mohammadom al-Jolanijem, koja je postala neformalni simbol nove vlasti nakon odlaska Bashara al-Assada iz zemlje.
Al-Jolani, lider nekadašnje pobunjeničke frakcije, u trenutku preuzimanja vlasti počeo je intenzivno raditi na izgradnji svog imidža na međunarodnoj sceni. Njegova strategija uključivala je postupno uklanjanje spornih aspekata iz prošlosti, posebno onih vezanih za njegov odnos prema Sjedinjenim Američkim Državama i organizacijama koje Zapad smatra terorističkim. Ova transformacija, praćena suptilnim ali značajnim izjavama, postala je temelj njegove politike koja nastoji privući podršku ključnih međunarodnih aktera.
Otvoreno prema Zapadu: Transformacija imidža al-Jolanija
Prve sedmice tranzicije pokazale su novu stranu al-Jolanija. Njegova retorika, usmjerena ka slobodi, inkluziji manjina i otvaranju sirijske ekonomije, privukla je pažnju medija u Evropi i SAD-u. Ono što je posebno zapanjujuće jeste odsustvo otvorene kritike prema Izraelu, što je značajno odstupanje od tradicionalnog narativa lidera u regiji. Takva promjena ukazuje na svjesnu strategiju prilagođavanja zahtjevima zapadnih država, koje al-Jolani vidi kao ključne partnere za stabilizaciju Sirije.
Njegovo liderstvo posebno se ističe u provinciji Idlib, koja je već godinama bila uporište pobunjeničkih snaga. Al-Jolani je upravo u ovoj regiji započeo aktivnu kampanju predstavljanja sebe kao reformisanog lidera, postavljajući temelje za sadašnju političku tranziciju. Njegova strategija se oslanja na usklađivanje s interesima Zapada, uz istovremeno distanciranje od saveznika Assada – Irana i Rusije.
Nova dinamika na Bliskom istoku: Odvajanje od Irana i Rusije
Jedna od najvažnijih poruka al-Jolanija bila je njegova jasna poruka Iranu da "nema mjesta" u novoj Siriji, kao i poziv Rusiji da napusti svoje vojne baze u regiji Latakije. Ovi potezi nisu samo simbolični; oni signaliziraju odlučan zaokret Sirije ka Zapadu. Upravo su ove izjave otvorile vrata za prvi značajniji kontakt između lidera EU i al-Jolanija, kao i za dolazak američkih diplomata u Siriju, prvi put nakon 2021. godine.
Ova nova dinamika podsjeća na lekcije iz prošlih događaja na Bliskom istoku. Prijašnji primjeri, uključujući slučajeve tokom Arapskog proljeća, pokazali su da bez podrške Zapada stabilnost u regiji nije moguća. Assadova vladavina, obilježena oslanjanjem na Rusiju i Iran, završila je u izolaciji i kolapsu. Al-Jolani očito uči iz tih grešaka, usmjeravajući svoju politiku prema ključnim partnerima poput Saudijske Arabije, SAD-a i evropskih zemalja.
Budućnost Sirije: Stabilnost kroz saradnju
Jedino održivo rješenje za Siriju, kako sada stoje stvari, jeste izgradnja stabilnog međunarodnog partnerstva sa Zapadom. Prvi potezi nove vlasti jasno ukazuju na pokušaje al-Jolanija da ovu strategiju sprovede u djelo. Međutim, ostaje pitanje koliko dugo će ova nova politika moći opstati. Historija Bliskog istoka pokazuje da su mnogi lideri, koji su u početku uživali podršku SAD-a, kasnije skrenuli sa tog puta, poput talibana u Afganistanu.
Za Sirijce, koji su preživjeli godine rata, ključna će biti stabilnost, a nova vlast zna da se povjerenje građana može zadobiti samo konkretnim rezultatima. Al-Jolani i njegova koalicija, koja sada ima priliku voditi Siriju ka miru, suočavaju se s izazovima koji uključuju ne samo unutrašnje podjele, već i složene odnose sa svjetskim silama.
Ako se trenutna dinamika održi, Sirija bi mogla postati primjer transformacije regije kroz saradnju sa Zapadom. No, svaki potez al-Jolanija i njegove vlasti bit će pod strogim nadzorom međunarodne zajednice, koja od njih očekuje ne samo retoriku, već i konkretne reforme koje će ovu zemlju konačno dovesti do dugo očekivanog mira i stabilnosti.
