Skijanje, nekada gotovo dostupno svim porodicama u Bosni i Hercegovini, postalo je luksuzna aktivnost koju mnogi građani mogu sebi priuštiti samo jednom godišnje. Dok bh. planine još uvijek nude niže cijene u poređenju s alpskim destinacijama, razlika polako nestaje, a ukupni troškovi smještaja, hrane, ski-opreme i ski-passa rastu iz godine u godinu.
Na najpoznatijim domaćim skijalištima poput Jahorine, Bjelašnice i Vlašića, cijena dnevnog ski-passa tokom sezone kreće se između 70 i 80 KM, dok vikendom ili tokom praznika karte često koštaju i znatno više. Porodične karte i popusti postoje, ali ni oni ne mogu ublažiti pritisak na kućni budžet.
Pored ski-passa, skijaši se suočavaju s dodatnim troškovima. Iznajmljivanje kompletne ski-opreme košta između 30 i 50 KM dnevno, dok časovi skijanja za djecu ili početnike kreću od 40 do 60 KM. Hrana i piće na stazama za četvoročlanu porodicu lako premašuju 100 KM dnevno. Kada se sve sabere, vikend skijanja u BiH za prosječnu porodicu može iznositi između 600 i 1.000 KM, što mnoge primorava da biraju kraće odmore ili odustaju od planiranja zimske sezone.
Smještaj dodatno povećava ukupne troškove. Tokom sezone, cijene noćenja rijetko padaju ispod 150 do 250 KM, dok su apartmani i hoteli bliže stazama znatno skuplji. U mnogim slučajevima, porodice se odlučuju za jeftinije smještajne opcije dalje od staza, što znači dodatne troškove prijevoza i manje praktičnosti.
Paralelno s tim, skijanje u inozemstvu, posebno u Austriji, Italiji, Francuskoj ili Švicarskoj, na prvi pogled djeluje daleko skuplje. Dnevni ski-pass u Alpama kreće se od 100 do 150 eura, dok sedmodnevni paket često prelazi 350 do 450 eura po osobi. Međutim, mnogi građani BiH tvrde da je sedmodnevno skijanje u Alpama ponekad isplativije od nekoliko dana na domaćim stazama. Razlog tome su kvalitetnija organizacija, duže staze, stabilniji snijeg i često povoljniji paket-aranžmani koji uključuju smještaj i ski-pass.
Cijene smještaja u inozemstvu jesu više – apartmani se kreću od 120 do 200 eura po noći – ali kvalitet usluge, infrastruktura i dužina sezone često opravdavaju cijenu. Hrana je skuplja, ali ponuda je standardizovana i raznovrsnija, a gužve su manje u odnosu na domaće planine.
Zaključno, skijanje više nije jeftin sport ni u BiH ni u inozemstvu. Razlika je u iskustvu: u BiH se plaća manje po danu, ali se dobijaju kraće staze, veće gužve i često nestabilni vremenski uvjeti. U inozemstvu se plaća više, ali iskustvo je kompletnije i profesionalnije organizovano.
Za mnoge porodice u BiH, skijanje je danas postalo jednokratni godišnji luksuz, a ne redovna zimska aktivnost kao što je bilo ranije. Zimska idila na planinama i dalje postoji, ali pitanje je ko je još u mogućnosti da je doživi na skijama.
