Posljednja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske jasno je pokazala slabost ovog entiteta i autoritarnog režima Milorada Dodika.
Naime, institucija je usvojila zaključke koji su se značajno razlikovali od ranije najavljenih stavova. U početnim najavama, Dodik je govorio s poznatom retoričkom oštrinom i prijetnjama, stvarajući dojam da se ovaj entitet priprema za odvajanje od Bosne i Hercegovine.
Medijska histerija Pojedini mediji u Federaciji BiH, naročito oni pod kontrolom Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, stvorili su atmosferu paranoje koja je podsjećala na prošlogodišnje prijetnje o mogućem sukobu. Tada su, podsjetimo, izvještaji sugerirali mogućnost rata, što je izazvalo masovnu kupovinu hrane, poput brašna, ulja i šećera, u strahu od ratnih posljedica.
Ova vrsta medijske paranoje ponovo je probudila "lažne patriote" u Federaciji, koji su, uz podršku političkih figura, nastavili širiti nerealna očekivanja. Političke struje u Federaciji, vođene strahom i opsesijom za vlašću, nisu sposobne ponuditi racionalne politike ili konstruktivne prijedloge za reorganizaciju sistema. Umjesto toga, sve što nudi njihova politika su emotivni govori i prazna obećanja, poput onih koje je Komšić nedavno izgovorio, hvaleći se svojim nacionalističkim stavovima u pokušaju pridobijanja bošnjačkih birača.
Nažalost, ova situacija također prikazuje duboku nesposobnost da se usmjere napori na izgradnju institucija u BiH. Reforma sistema zahtijeva ozbiljan rad i politički dijalog, a ne populističke poteze, kakvi su prisutni kod vodećih političara iz bošnjačkog političkog establišmenta.
Slabosti RS U pogledu događanja u Narodnoj skupštini RS, jasno je da su vlasti tog entiteta naišle na prepreke zbog ekonomskih slabosti koje je sam Dodik stvorio. RS se suočava s ozbiljnom financijskom krizom, jer, prema izvještajima medija, budžetski deficit premašuje 800 miliona konvertibilnih maraka, dok entitet zavisi od skupih zaduživanja na domaćem tržištu. Zbog toga, Dodik se nalazi u vrlo nepovoljnoj situaciji, gdje je teško isplaćivati plaće i održavati državne funkcije.
Dodik, kao i krug njegovih moćnih saveznika, suočava se s međunarodnim sankcijama koje dodatno slabe njegovu poziciju. Njegov autoritarni režim sada je pod velikim prijetnjama, a entitet je u suštini talac njegove vladavine.
Nedostatak političke opozicije u RS samo produbljuje ovu situaciju. Umjesto ozbiljnog ideološkog protivljenja, opozicija u RS uglavnom pruža slab politički otpor, legitimirajući Dodikov nacionalizam i autoritarnu kontrolu. Jedini ozbiljan protivnik Dodiku je SDP, koji se, predvođen Vojinom Mijatovićem, jasno protivi njegovoj politici i politici nacionalizma.
Iako je posljednja sjednica Narodne skupštine RS bila samo još jedan pokušaj zaštite Dodika od mogućeg suđenja, jasno je da se vlast u RS sve više suočava s ustavnim ograničenjima i političkim pritiscima. U početku najavljivani radikalni potezi, kao što su zabrane djelovanja Tužilaštva BiH ili SIPA-e, pretvoreni su u apeli da se odgodi procesuiranje Dodika zbog zdravstvenih razloga. Ova promjena stava samo potvrđuje njegovu nemoć u trenutnoj političkoj i geopolitičkoj situaciji.
Međutim, iako je sada u poziciji slabosti, Dodik i dalje može biti vrlo opasan za BiH. Njegova politika destabilizacije i dalje ostaje prioritet, jer samo slabe institucije mogu omogućiti opstanak njegovog režima. Bez obzira na trenutnu političku poraznost, Dodik će i dalje pokušavati politički trgovati, kako bi očuvao svoju vlast i imunitet.
U budućnosti, Dodik bi mogao pokušati iskoristiti vanjske faktore, poput odnosa s Rusijom i podrške Putinu, kako bi dodatno destabilizirao region. No, međunarodna zajednica, naročito ambasadori zemalja Kvinte i NATO-a, jasno pokazuju da će RS biti sve izolovanija, čime će Dodik biti stjeran u sve težu političku situaciju.
Ipak, u ovom okruženju, Dodikova nemogućnost može biti iskoristena da bi se njegova politička pozicija učvrstila, dok paranoja u Federaciji BiH može postati njegov koristan saveznik.
