Zapad je dugo smatran svjetionikom demokratije, ljudskih prava i sloboda, ali su njegovi geopolitički postupci posljednjih decenija naveli mnoge da ozbiljno dovedu u pitanje njegov set vrijednosti.
Donekle šokira činjenica da mnoga društva ‘globalnog juga’ nisu nedvosmisleno na strani Zapada u njegovom obračunu sa Rusijom. Unatoč činjenici da je Rusija agresorska strana u ratu u Ukrajini, dobar dio zemaljske kugle u Putinovom režimu vide branioca tradicionalnih vrijednosti, a Zapad kao 'globalnu sotonu'. Iako je ovo dosta simplificirana percepcija, ne može se pobjeći utisku da se post-kolonijalna društva i dalje nisu oslobodila anti-zapadnog sentimenta. Da ovakva percepcija uzima maha se vidi u činjenici da Zapad gubi podršku u glasanju na međunarodnim platformama kao što je UN.
Autoritarni režimi sve više na strani Rusije
Iako na početku rata vrlo mali broj autoritarnih režima je bio na strani Rusije, taj broj iz mjeseca u mjesec se povećava. U najmanju ruku mnoge zemlje svijeta ne žele jasno zauzimati strane. Iako je i dalje velika većina razvijenog svijeta na strani Zapada, trendovi koje svjedočimo ozbiljno dovode u pitanje koliko dugo će Zapad uživati globalnu podršku. Međutim, navedeni trendovi, osim gorkog iskustva kolonijalizma, imaju svoje razloge. Pitanje je koliko je Zapad vlastitim neoimperijalnim ponašanjem uzrokovao antipatiju u očima ostatka svijeta.
Jedan od glavnih razloga opadanja podrške je percipirano licemjerje Zapada. Historijsko zalaganje za demokratiju i ljudska prava su u koliziji sa geopolitičkim potezima. Vojne intervencije u zemljama poput Iraka, Libije i Sirije mnoge su stvorile opravdanu skepsu po pitanju zvanične retorike. Vojne akcije u ovim zemljama dovele su do široko rasprostranjenog nasilja, nestabilnosti i ljudskih žrtava, što je dovelo do toga da mnogi dovode u pitanje iskrenost zapadne posvećenosti demokratskim vrijednostima o kojima tvrdoglavo i agresivno bruji.
Nadalje, odgovor Zapada na krizu u Ukrajini čini se dodatno je umanjio njegovu podršku u nezapadnim dijelovima svijeta. Dok se s pravom optužuje Rusija za agresiju i kršenje međunarodnog prava, mnogi u nezapadnom svijetu situaciju smatraju mnogo nijansiranijom. Gotovo podjednako se krivi i sam Zapad za eskalaciju.
Krizu vide kao rezultat ekspanzionističke politike Zapada i pokušaja da zadrije u rusku sferu uticaja. Sankcije Zapada Rusiji također su značajno uticale na zemlje trećeg svijeta.
Ove zemlje su uhvaćene u unakrsnoj vatri ekonomskog rata između Zapada i Rusije, pri čemu mnoge pate od ekonomskih posljedica sankcija. Postupci Zapada naveli su mnoge da dovode u pitanje njegovu posvećenost principima slobodne trgovine i ekonomskog razvoja, o čemu također njihove diplomate dijele lekcije po svijetu.
Upitna vanjska politika
Međutim, pad podrške Zapada u nezapadnim dijelovima svijeta i zemljama Trećeg svijeta nije samo zbog licemjerja i upitne vanjske politike. Bahatost i neuvažavanje interesa i kulturnih specifičnosti ostatka svijeta također su odigrali značajnu ulogu u ovom padu. Zapad je decenijama djelovao pod pretpostavkom da su njegove vrijednosti univerzalne i primjenjive na sve zemlje, bez obzira na njihov kulturni, historijski i društveni kontekst. Ovaj arogantan stav naveo je Zapad da ignoriše brige i perspektive ostatka svijeta i da im nametne svoju politiku i vrijednosti bez obzira na njihove potrebe i težnje. Ovo je posebno bilo vidljivo u odnosu Zapada prema nezapadnim zemljama u postkolonijalnoj eri. Uprkos sticanju nezavisnosti, mnoge bivše kolonije i dalje se suočavaju sa ekonomskim, političkim i društvenim izazovima koji proizilaze iz njihove kolonijalne prošlosti. Kontinuirana dominacija Zapada nad globalnim ekonomskim i političkim sistemima jača dinamiku nejednake moći koja je uspostavljena tokom kolonijalne ere.
Ovaj neuspjeh u priznavanju i rješavanju naslijeđa kolonijalizma podstakao je ogorčenost i nepovjerenje prema Zapadu. Nezapadne zemlje gledaju na Zapad kao na pokroviteljsku i paternalističku silu koja im nastoji nametnuti svoju volju, a ne kao partnera koji poštuje njihov međunarodni suverenitet.
Rusija je iskoristila ovaj osjećaj pozicionirajući se kao zaštitnica tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti koje su pod prijetnjom liberalno-progresivne agende Zapada. Ruske akcije u Ukrajini mnoge zemlje tumače kao odbranu tradicionalnih vrijednosti od ‘zapadne dekadencije'. Ovom sentimentu čini se Zapad ne pridodaje potrebnu važnost misleći da je liberalni poredak odveć superioran i civilizacijski neupitan.
Postkolonijalni pristup je razlog opadanju podrške
Zapad mora prepoznati ulogu koju su njegova kulturološka arogancija i postkolonijalni pristup odigrali u opadanju podrške u nezapadnim dijelovima svijeta. Svakako je potrebno usvojiti skromniji i kolaborativniji pristup vanjskoj politici koji u obzir uzima kulturne specifičnosti drugih zemalja. Također se mora pozabaviti naslijeđem kolonijalizma i raditi na stvaranju pravednijeg i inkluzivnijeg globalnog sistema. Zapad mora prepoznati da njegove vrijednosti i interesi nisu nužno univerzalne i da druge kulture i društva imaju različite načine organiziranja. Zapad mora biti voljan da sluša i uči od drugih kultura i društava.
Nadalje, Zapad mora imati na umu svoja ograničenja i neuspjehe, te napustiti kolonijalne reflekse. U suprotnom, njegov slobodni pad će se nastaviti u očima ostatka svijeta i pretvoriti ga u svojevrsni globalni geto, gdje će važiti princip ‘The West and the rest’ (Zapad i ostali).
