Slonovi i ljudi: Ko kome treba zaviditi na memoriji?

Snimatelji emisija o životinjskom svijetu izloženi su svakakvim izazovima. Jedan od najobičnijih je životinjski strah. Zna se da životinje osjećaju po mirisu pristustvo ljudi. Recimo, naš bosanski medvjed osjeti u vazduhu čovjeka na udaljenosti i do šest kilometara. Na kolometar i po osjeća to intenzivno i bude uznemiren i uplašen.

Iskonski strah

Samo se može pretpostaviti odakle u životinjama taj iskonski strah od ljudi. U susretu sa čovjekom mnoge životinje odmah bježe. Samo nekolicina je spremna sukobiti se. I to ako je u blizini njihovo potomstvo. Dokazano je da slonovi najduže pamte. Vjerovatno su im u genima utkani pokolji lovaca, koji su ih stoljećima ubijali uzimajući kljove kao vrijednost. Od kljova, kako su ih zvali - od slonovače su se pravile bilijarske kugle, tipke za klavir ili obične figurice.

Filmske ekipe dobro znaju ako je uz slona ili slonicu njihovo malo, oni odmah napadaju. Neka afrička plemena su se dala u bijeg čim bi vidjeli bijele ljude, koji su sa sobom donosili evropsku civilizaciju lova i svjetskih ratova. Bošnjaci su ubijani u desetak genocida, u najgorim pokoljima. Nakon zadnjeg genocida, dok su se zločinci slobodno šetkali, dok je ubijano na desetine povratnika u RS, dok su ti povratnici proganjani i prebijani odmah je krenula priča o građanskoj državi. Kao da neko sjedi i čarobnim štapom ispunjava bošnjačke želje o demokratiji i slobodi. Ali, sve se završi, nažalost, na drugom kraju tih želja o građanskoj Bosni i Hercegovini.

Teški zločini

Građansko društvo vrhunsko dostignuće u vladavini zakona i uređenog života. Ljudska zajednica bolje od toga ne može. Kretanje prema građanskom društvu u Bosni i Hercegovini srušili su teški zločini i genocid nad Bošnjacima. Od ponedjeljka građanska država. Neće moći.

I nakon četiri godine opet smo bili na početku i iz ruševina morali krenuti iznova. Da bi se napravilo građansko društvo potrebna je strpljivost. Potrebne su najmanje tri-četiri generacije mira da bi se obnovila nada u bolji život i vjera da će pobijediti ljudska prava i slobode. I to ako bi nas ostavili na miru srpsko-hrvatski velikodržavni projektanti.

Kako će se završiti ova politička igra?

Jesmo li svjesni da građansko društvo traži narod koji je preživio genocid. A da druga dva to građansko društvo baš i ne žele. I onda lideri HDZ-a Čović i SNSD-a Dodik kažu: Njihova građanska država je islamska država, jer oni su većina. I naravno civilizacija evropskog čovjeka više vjeruje Čoviću i Dodiku nego bilo kojem Bošnjaku. Srpski i hrvatski nacionalni interes u BiH je betoniran. Moglo se samo tražiti rješenje unutar tog etničkog procesa i ništa više. Građansko kod Bošnjaka je samo srušilo mogućnost odbrane najosnovnijih nacionalnih i drugih kolektivnih ljudskih prava. Neriješen rezultat, koji je u BiH držan 30 godina, bio je, ipak, najbolje rješenje.

Kako će se ova posljednja politička igra završiti? Neriješeno sigurno je – neće. Jednom je Churchill rekao: Ako ne mijenjaš mišljenje ne možeš ništa promijeniti. Mijenjajte mišljenje. Samo nemojte zaboravljati one zločine protiv čovječnosti i genocid nad svojim bošnjačkim narodom.

To nijedan slon sebi ne bi dozvolio!