
Policija Crne Gore sklapa mozaik oko ubistva Radovana Krivokapića. Njega je, kao i 'škaljraca' Vaska Lješkovića na Cetinju lani, likvidirao profesionalni snajperist.
Radovan Krivokapić (44) zvani Mesar godinama nije bio u Crnoj Gori. Nedavno je došao u Kotor. On je navodno bio svjestan da je u opasnosti, zbog čega nije napuštao obiteljsku kuću.
Špekulira se, naime, da su ga organizatori ubistva pratili od momenta kada je kročio u Crnu Goru. Upravo zbog toga, pretpostavlja se da je ubojica danima vrebao momenat kada će Krivokapić izaći iz svoje kuće u kotorskom naselju Zlatne njive, da bi u petak navečer iskoristio trenutak njegove nepažnje i u njega sasuo kišu metaka.
Ekipa Hitne pomoći brzo je došla na lice mjesta i Krivokapić je u teškom stanju i bez svijesti prevezen u Opću bolnicu u Kotoru, gdje je ubrzo podlegao povredama.
U Krivokapića je pucano iz snajpera 30-ak metara razdaljine, utvrdio je tim istražitelja koji intenzivno pokušava prikupiti materijalne dokaze koji bi doveli do rasvjetljavanja novog zločina u ratu dva zavađena kotorska klana. To je Pobjedi saopćeno iz više izvora koji ispituju sve osobe koje su bile u kontaktu s Krivokapićem. Tokom istrage privedeno više osoba iz krim miljea privedeno je na informativni razgovor ali, navodno, niko od njih nije zadržan nakon ispitivanja. Policija provjerava njihove alibije.
Krivokapićevo ime spominjalo se 2016. godine u istrazi požara podmetnutog u kotorskoj diskoteci "Maximus". On je u martu te godine bio među desetak saslušanih škaljaraca. Tada je, kao i ostali saslušani, policajcima rekao da nema veze s paljenjem objekta čiji su neslužbeni vlasnici bili braća Duško i Darko Šarić. Oko diskoteke, koja je tada zapaljena, koplja su se lomila i godinama prije nego je tog jutra pet maskiranih osoba napalo stražara, onesposobilo ga, a zatim ušlo u klub i zapalili dio u kome se održavaju muzički nastupi.
Činjenica da je ubijen iz snajpera podsjetila je istražitelje na slučaj ubistva Vaska Lješkovića na Cetinju krajem septembra prošle godine, koji je također ubijen u dvorištu porodične kuće. I Lješković se, kao i Krivokapić, u sigurnosnim službama vodio kao član škaljarskog klana, piše Pobjeda. On je zadnja, 75. žrtva u bespoštednom obračunu suprotstavljenih crnogorskih klanova za prevlast na tržištu krijumčarenja droge u Europu. Lješković je znao je da mu kavčani rade o glavi i vilu opasanu visokim zidom na Cetinju gotovo da nije napuštao.
Prema neslužbenim izvorima, snajperist je najvjerovatnije bio prikriven na obližnjem brdu i pucao je s udaljenosti oko 500 metara, morao je biti profesionalac. Samo jedan metak bio je dovoljan, sudeći prema izvještaju crnogorske policije, nakon čega se ubica dao u bijeg i zasad nije uhvaćen.
Lješkovića su kavčani su lovili godinama, proizlazi iz transkripata poruka s aplikacije Sky.
"I da probamo, rekao sam, živoga, oči bih mu izvadio"... “Htio sam svakako da ti pišem, ali čekam još sjutra da potvrdim za Lješkovića, namješta ga čovjek, dako ga ćapim"... "Brzo ga nećemo pominjati - živi bili pa vidjeli"... "Ne mogu da ulovim ovoga Lješkovića iz CT, on jedini zna đe je...", samo su neke od poruka razmijenjenih 2020. i 2021. godine između više pripadnika kavačkog klana koji su još tada dogovarali likvidaciju visokopozicioniranog škaljarca.
U komunikaciji putem aplikacije Sky ECC za koju su vjerovali da je sigurna, "neprobojna" kavčani su Lješkovića nazivali "Konobar" i on im je u zadnje vrijeme iz nekog razloga bio primarna meta. U prepisci navode kako su za svaku informaciju o njegovu kretanju spremni platiti 50 hiljada eura (oko 100 hiljada KM).
Još jedan 'škaljarac' likvidiran je iz snajpera. Kotoranin Dalibor Đurić (34) ubijen je u zatvoru u Spužu u Crnoj Gori u rujnu 2016. Prije toga dva puta našao se na meti napadača. Tokom 2006. godine ranjen je u napadu u Kotoru, a sumnjalo se da je na njega tada pucao Slobodan Stevović (29), koji je nešto kasnije ubijen na Dorćolu. U septembru 2011. godine povrijeđen je i u eksploziji bombe koja je bila postavljena u ulazu zgrade na Novom Beogradu. Đurić je u zatvoru u Spužu bio oktobra 2014. godine. Tada je naime osuđen na dvije godine zatvora za kazneno djelo iznude, a sudilo mu se i za nasilničko ponašanje.
Ubijen je hicem iz snajpera direktno u srce dok se kretao ka zatvorskoj teretani Poluotvorenog odjela. Kako su tada iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, gdje je Đurić izdržavao kaznu, rekli su da je snajperist imao čist prostor za atentat jer je Đurić bio “sakriven” samo žičanom ogradom, a paviljon gdje je ubijen nalazi se blizu rijeke Zete i šume, te je ubica nesmetano mogao da nadgleda Kotoranina i čeka pravi trenutak da ispali metak. Iz zatvora su rekli i da je više osuđenika bilo u dvorištu u isto vrijeme kada i Đurić.
"Neko je šetao, neko vježbao...Odjednom se samo čuo pucanj i Đurić je pao. Pogođen je u grudi. Metak je izašao na leđa i napravio veliku izlaznu ranu. Svi su pritrčali, a njemu je na usta počela izlaziti krv. Došli su službenici, ubačen je u njihov auto i odvezen je u bolnicu", rekli su u spuškom zatvoru.