Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nastavila je svoju sramotnu praksu blokiranja zakona koji bi trebali donijeti prijeko potrebne promjene u zemlji.
Ovog puta na udaru su bili prijedlozi izmjena Krivičnog zakona i Izbornog zakona, a rezultati glasanja jasno pokazuju ko stoji na putu pravde i jednakosti.
Prijedlog izmjena Krivičnog zakona, koji je podnio zastupnik Nihad Omerović (NiP), imao je za cilj da se napadi na povratnike tretiraju kao posebno krivično djelo. Zamislite to: napadi na povratnike, ljude koji se vraćaju svojim domovima nakon brutalnog rata i etničkog čišćenja, nisu dovoljno značajni da bi ih vlast u BiH ozbiljno tretirala. Umjesto da šalju jasnu poruku da su takvi napadi neprihvatljivi i da će se kazneno goniti, članovi komisije iz redova SNSD-a i HDZ-a odlučili su da stave veto na ovaj zakon, pokazujući time svoju nezainteresiranost za sigurnost i prava povratnika.
Ovo je bio prvi pokušaj da se ovaj zakon izmijeni, a negativno mišljenje komisije sada znači da postoji ozbiljna šansa da Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ne podrži ove izmjene. Međutim, još uvijek postoji mogućnost da se zakon vrati komisiji na ponovno razmatranje, ali kakve su šanse za to kada su ključni članovi komisije već pokazali da im ovakvi prijedlozi nisu prioritet?
Još šokantnija je situacija s izmjenama Izbornog zakona, koje su predložili zastupnici SDA i stranke "Naprijed". Cilj ovog prijedloga bio je da omogući ljudima koji su protjerani iz svojih domova tokom rata, u periodu od 1992. do 1995. godine, da glasaju u općinama i gradovima iz kojih su protjerani. Dakle, ljudi kojima su ratom uništeni životi i koji su prisilno izbrisani sa svojih kućnih pragova, i dalje se suočavaju s političkom i institucionalnom diskriminacijom. Ova izmjena bi bila minimalan korak prema ispravljanju te nepravde, ali i to je previše za one koji trenutno imaju moć u komisiji.
Na današnjoj sjednici Predstavničkog doma, konsternirano je konstatirano da se ove izmjene povlače iz procedure, jer su dobile negativno mišljenje – po drugi put. Još jednom, politika sile i inata nadjačala je humanost i pravdu. Parlamentarci iz redova SNSD-a i HDZ-a glasali su protiv predloženih izmjena oba zakona, jasno pokazujući svoj odnos prema povratnicima i protjeranim osobama. Glasanje protiv ovih izmjena nije samo politički potez – to je direktan udarac na prava žrtava rata i povratnika, ljudi koji su već pretrpjeli dovoljno.
Ustavnopravna komisija je, pod predsjedavanjem Albina Muslića (SDP), sa zamjenicima Milanom Petkovićem (Ujedinjena Srpska) i Marinkom Čavarom (HDZ), odigrala ključnu ulogu u ovom scenariju. Uz članove Darijanu Filipović (HDZ), Nebojšu Radmanovića (SNS), i druge, uspjeli su u onome što bi se moglo opisati kao institucionalno odbijanje pravde. Dok su pojedini članovi komisije, poput Amora Mašovića (SDA) i Predraga Kojovića (NS), pokušali pružiti otpor ovakvoj blokadi, njihov trud nije bio dovoljan da se nadjačaju većinski glasovi SNSD-a i HDZ-a.
Gdje je pravda za povratnike? Gdje je pravda za protjerane? Ovi zakoni, koji bi trebali biti temeljni koraci ka zaštiti i jednakosti, sada su mrtvo slovo na papiru, žrtve političkih igara i blokada. Dok institucije zakazuju, povratnici ostaju nezaštićeni, a oni koji su protjerani, uskraćeni za svoja temeljna prava – čak i pravo glasa.
Ovaj scenarij je još jedan od brojnih primjera kako SNSD i HDZ koriste institucije kako bi zaustavili svaki pokušaj napretka, posebno kada su u pitanju povratnici i ratne žrtve. U jednoj zemlji koja bi trebala raditi na pomirenju, ovakvi potezi šalju poruku da žrtve rata nemaju pravo ni na zaštitu, ni na pravdu. Dok oni koji su preživjeli strahote rata i dalje pokušavaju izgraditi svoje živote, politička elita se igra s njihovim sudbinama. Do kada će politika sile i etničkih podjela stajati na putu pravde i napretka u Bosni i Hercegovini?
