Trumpova administracija je već pokazala da je spremna priznati i Donbas i Krim kao ruske. Još značajnije, čak je i istaknuti proukrajinski senator Lindsey Graham jasno stavio do znanja da SAD nikada neće razmatrati Ukrajinu za NATO, nešto što je odavno jasno, ali što je bivši američki državni sekretar Antony Blinken fatalno odbio staviti na papir uoči rata.
Kremlj je uložio sve napore za posjetu Trumpovog zeta, Jareda Kushnera, i specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa Moskvi. U pratnji Putinovog izaslanika, Kirilla Dmitrieva, Witkoff i Kushner su prošetali kroz gužvu na Crvenom trgu uz minimalno obezbjeđenje nakon ručka u luksuznom restoranu u ulici Petrovka.
Nije slučajno da je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi također bio u gradu na sastanku sa šefom ruskog Vijeća sigurnosti, Sergejem Šojguom, gdje je Rusija potvrdila svoju podršku pekinškoj politici "Jedne Kine".
Bila je to sofisticirana signalizacija velikih sila s ciljem slanja višedijelne poruke Donaldu Trumpu.
Prije svega, Kremlj je pokazivao svoju novu solidarnost s Kinom, savezom Zmaj-Medvjed, spremnom da se pojavi kao sljedeća dominantna svjetska supersila.
Drugo, to je pokazivalo da Rusija smatra Ukrajinu tek detaljem u mnogo većem geopolitičkom prestrojavanju gdje tri velike sile dijele svijet među sobom, a Evropa je ostavljena u upadljivom nedostatku važnosti.
Treće, šetajući Witkoffa ulicama Moskve, uključujući šetnju pored gigantskog TUM-a, čiji izlozi izlažu zapadnu luksuznu robu koja krši sankcije, Kremlj je pokazivao očigledno bogatstvo, stabilnost i sigurnost ruske prijestolnice. Ovo je grad koji nije primijetio da postoji rat, nastavlja se u ne baš podsvesnoj poruci Kremlja. To je grad u kojem visoki zvaničnici mogu hodati kroz gomilu bez straha da će ih napasti ljutiti građani.
Čak i dok govori o mirovnom planu za Ukrajinu, Vladimir Putin vjeruje da se svijet kreće u njegovom smjeru. Da, njegova ekonomija je teško pogođena ogromnim ratnim troškovima i sankcijama, a bit će još jače pogođena ukrajinskim napadima na tankere sumnjive flote na moru, naftne terminale i rafinerije. Ali generalno, Putin ima dobar razlog da vjeruje da su njegovi protivnici i rivali od Washingtona do Bruxellesa i Kijeva u gorem položaju od njega. I to uvjerenje je izvor njegovog tvrdoglavog insistiranja na pridržavanju svojih maksimalističkih ratnih ciljeva. Dok evropski lideri i Volodimir Zelenski imaju svoje kritičare mirovnog plana Bijele kuće od 28 tačaka, nazvanog "28PPP", Kremlj se čini da se kreće u suprotnom smjeru, insistirajući da 28PPP ne ide dovoljno daleko u korist Rusije.
Samu činjenicu da je Washington toliko željan razgovora o miru, Kremlj vidi kao znak slabosti, tvrdi bivši ruski diplomata Boris Bondarev, najviše rangirani ruski zvaničnik koji je prebjegao Zapadu u znak protesta protiv invazije 2022. godine.
„Pojava takve američke inicijative signalizira, prema Putinu, da Washington kapitulira... ne zato što je pretrpio gubitke, već zato što je umoran, uplašen i željan da izbjegne učešće“, napisao je Bondarev u nedavnom eseju.
Iz ruske perspektive, Trump "proglašava nemoć supersile nesposobne da brani vlastite interese". Još gore, Trump "ne razumije da kada zemlja jednom obeća podršku savezniku, ne može tako očigledno odustati od tog obećanja", kaže bivši diplomata.
Trumpova administracija je već pokazala da je spremna priznati i Donbas i Krim kao ruske. Još značajnije, čak je i istaknuti proukrajinski senator Lindsey Graham jasno stavio do znanja da SAD nikada neće razmatrati članstvo Ukrajine u NATO-u, nešto što je odavno jasno, ali što je bivši američki državni sekretar Antony Blinken fatalno odbio staviti na papir uoči rata. S obzirom na to da je najmoćniji saveznik Kijeva već prihvatio ove osnovne tačke na početku pregovora, zašto Putin ne bi bio u iskušenju da insistira na još više?
Na frontu u Ukrajini, Rusija se pozicionira za daljnje napredovanje na terenu. Sumorna i dugotrajna bitka za kontrolu nad gradom Pokrovskom u Donbasu, za koji je Putin ove sedmice objavio da je pao, odvratila je pažnju od mnogo većih ruskih napredovanja na jugu oko Zaporožja.
Ruske snage su u novembru zauzele oko 502 kvadratna kilometra teritorije, uglavnom u ovom sektoru, što je četiri puta više nego u septembru. Kremljove trupe su sada udaljene samo 20 kilometara od glavnog grada pokrajine Zaporožja, trećeg najvećeg grada na istočnoj obali rijeke Dnjepar nakon Harkiva i Donjecka, i kreću se ka opkoljavanju Huljapolja. Nemilosrdni i sistematski zračni rat Moskve protiv ukrajinske energetske mreže kreće se ka njenom sumornom cilju da cijele regije uroni u zimski mrak.
Politička atmosfera u Kijevu je napeta. Prošle sedmice Volodimir Zelenski bio je prisiljen otpustiti svog najbližeg savjetnika i desnu ruku Andrija Jermaka nakon što je antikorupcijska policija istraživala sumnjivu shemu pronevjere 100 miliona dolara (76 miliona funti) iz fondova za izgradnju odbrane i izvršila raciju u njegovoj kući. Korupcijski skandal već je odnio živote nekoliko Zelenskijevih glavnih ministara i prijatelja. Ove sedmice, ukrajinski zakonodavci su blokirali početak parlamentarnih sjednica uz povike "dole vlada!".
Prema riječima bivše Zelenskog, Julije Mendel, "ukrajinski parlament je paraliziran... Dugo tinjajuća politička kriza u zemlji sada je dostigla tačku ključanja." Politički analitičar Volodimir Petrov, dugogodišnji Zelenskog prijatelj i glasnogovornik, tvrdio je u televizijskom intervjuu u utorak da je Zelenskog "umoran od nas... Osjećam se kao da je odlučio da nas sve pošalje u pakao... umoran je od objašnjavanja zašto nam je potreban ovaj rat." Također je predvidio, bez pružanja dokaza, da ćemo "do 15. decembra potpisati primirje i da će Zelenski otići".
Zelenski je i sam putovao kroz evropske prijestolnice kako bi zatražio diplomatsku i finansijsku podršku, razmjenjujući zagrljaje na stepenicama Jelisejske palate u Parizu sa svojim odanim pristalicom i, kako kritičari kažu, neuspješnim prijateljem, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Sa karakterističnim optimizmom, Macron je tvrdio da će nova runda evropskih sankcija protiv sumnjive flote tankera koji prevoze oko 40 posto ruske nafte uskoro dovesti Rusiju na koljena. „Zaista vjerujem da će se u narednim sedmicama pritisak na rusku ekonomiju i njena sposobnost finansiranja rata dramatično promijeniti“, rekao je Macron.
Ipak, dok je govorio, Evropska centralna banka je efektivno uništila evropski plan da prikupi „reparacijski kredit“ od 140 milijardi eura (123 milijarde funti) podržan zamrznutom ruskom imovinom, uz obrazloženje da bi kredit prekršio ugovore EU. „Ovo pokazuje snažna ograničenja 'donatorske ekonomije'“, kaže bivši šef Ukrajinske centralne banke Kiril Ševčenko. „Evropa želi podržati Ukrajinu u velikim razmjerima, ali nijedna velika institucija ne želi preuzeti pravne i političke rizike povezane sa zamrznutom ruskom imovinom.“ Neposredni rezultat ove odluke je da Kijevu brzo ponestaju opcije za finansiranje nastavka rata.
Čak i bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, rani zagovornik pregovora sa saveznicima Ukrajine tokom prve tri godine rata, priznaje da je „došlo vrijeme da se prihvati duboka i bolna istina“ da se „Ukrajina suočava s taktičkim porazom... kada to prihvatimo i suočimo se s tim, možemo početi obnavljati našu budućnost.“
S obzirom na vojnu katastrofu i političku krizu koja proganja Kijev, ekonomski pritisak koji Evropu čini strateški nemoćnom i američku administraciju koja žuri da postigne mirovni sporazum po gotovo svaku cijenu, ne čudi što Putin vjeruje da su vrijeme i sreća na njegovoj strani.
Ipak, istovremeno, kako je Kuleba istakao, Ukrajina ostaje nezavisna i slobodna, uprkos svim Putinovim naporima da je uguši. I sve dok to ostaje tačno, ono što je Putin postigao nije pobjeda, već vrlo krvava aneksija Donbasa, ostavljajući preostalih 80 posto Ukrajine izvan njegove komande.
