Šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Luigi Soreca, nastavio je diplomatsku tradiciju sadnje stabala u sarajevskoj Aleji ambasadora, gdje je upriličio simboličan čin i poslao novu poruku o evropskoj perspektivi BiH. No, izvan protokolarne geste, ostaje pitanje: koliko simbolika može zamijeniti konkretno djelovanje?
Nakon što je zasadio drvo, Soreca je pred novinarima poručio kako je glavni cilj njegovog mandata – uvođenje Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Govoreći o obavezama koje domaće institucije moraju preuzeti, naglasio je da to ne znači smanjenje evropske odgovornosti, već zajednički rad i angažman. Međutim, nije se osvrnuo na sve češće optužbe da EU u BiH zapravo funkcioniše kao “diplomatski posmatrač”, a ne kao istinski pokretač promjena, posebno kada su u pitanju antidejtonske tendencije i korupcija u institucijama.
"Moramo raditi zajednički i to je upravo ono što ja radim svakodnevno sa svojim saradnicima", rekao je, ne nudeći konkretne mjere ni odgovore na pitanje zašto EU kontinuirano sarađuje sa političarima koji opstruiraju evropski put BiH.
Soreca je podijelio i anegdotu iz jedne od svojih šetnji Sarajevom, tokom koje je, na "nekoliko jezika koje zna", pokušao objasniti da je "Evropa zapravo već ovdje". Iako zvuči optimistično, ta izjava dolazi u trenutku kada je BiH, po ocjenama brojnih eksperata, još uvijek miljama daleko od istinske funkcionalne demokratije, a evropski put podložan dnevno-političkim ucjenama nacionalističkih lidera.
U svom pokušaju da opiše stanje zemlje, Soreca je posegnuo za metaforom koja možda najbolje oslikava njegov diplomatski diskurs: "BiH je poput moćnog auta, ali auta na kojem se drži kočnica. EU i BiH moraju zajedno tu kočnicu da puste kako bi zemlja krenula ka EU."
No, ono što ostaje neizrečeno jeste: ko to zapravo drži nogu na kočnici? Ako su domaći političari ti koji koče napredak, zašto ih EU i dalje miluje rukavicama, potpisuje projekte s njima i šuti na njihove destruktivne politike? Ako je EU dio te kočnice, zar ne bi bilo poštenije da to priznaju i prestanu građanima nuditi lažnu nadu bez istinske podrške?
U BiH već odavno nema iluzije da se samo sadnjom stabala, osmijesima i konferencijama može pokrenuti pravi evropski put. Građani žele vidjeti rezultate, a ne diplomatske metafore. Dok Soreca i ostali međunarodni predstavnici sade stabla, zemlja klizi ka institucionalnoj stagnaciji, a "moćni auto" ostaje parkiran, sve bliže litici.
